„Za čovjeka je dobro da ne dodiruje žene.“

Tako govori apostol Pavle, ako rečenicu izvučemo iz konteksta. Pročitajte što nam on savjetuje u pogledu spolnosti i braka. Biti ćete iznenađeni.

 

 
„Dobro je za čovjeka da ne dira žene, ali zbog opasnosti od bluda neka svatko ima vlastitu ženu i svaka vlastitog muža.“ (1 Kor 7, 1-2)

U ovom odlomku iz sv. pisma Pavle pokušava objasniti svoj pogled na brak i spolnost, a u tekstu čak i priznaje da je to njegovo mišljenje, ali smatra da - zbog milosti Božje, koja je nanj pala - nije pogrešno ako se njegovo mišljenje smatra relevantnim. 

„Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.“ (1 kor 7, 3-4)

Dužnost je lijepa riječ, koju su upotrebljavali za seks. U starijim tekstovima su upotrebljavali i riječ "spoznati". Dakle, spolnost je uzajamno stavljanje na raspolaganje, svoje tijelo ponudimo partneru, a on nam svoje pruža na dar. Nije bitan naš užitak, već zadovoljavanje potreba onog drugog. Kako to rade oboje, tada oboje uživaju. Svrha nije sebična već ljubav u punom smislu te riječi.

 

„Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi, zatim se opet sastanite, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivost uveo u napast.“ (1 Kor 7, 5)

Seks, kako ćemo to kasnije vidjeti, za Pavla prvenstveno predstavlja iskušenje, koje je za čovjeka previše snažno. Zbog toga muškarac i žena moraju imati redovite spolne odnose. Ako jedan od partnera zanemari drugoga, postoji velika vjerojatnost da će onaj drugi zadovoljstvo potražiti negdje drugdje. Jest da je to grijeh, ali vražje je iskušavanje previše veliko, a čovjek je tako slab. Jedino što stavlja ispred seksa je molitva i posvećivanje Bogu.

„Neoženjenima i udovicama ipak velim da je za njih dobro ako ostanu kao i ja.  Ali ako se ne mogu uzdržati, neka se žene i udaju, jer je bolje ženiti se nego izgarati od strasti.“ (1 Kor 7, 8-9)

Pavle sam sebe postavlja za uzor, ali pozna ljudsku prirodu i razne duhovne darove. Zna da svi nisu stvoreni za takav život, te zbog toga preporučuje da je bolje oženiti se nego izgarati u želji za partnerom. Kada bi svi naši svećenici razmišljali na taj način, crkve bi bile osjetno posjećenije. Pavle, s jedne strane, ne uzdiže u nebesa spolnu suzdržanost, iako ju preporučuje, dok s druge strane postavlja ograničenje za spolne odnose - brak.

 

 

„Drži li tko da nedolično postupa sa svojom djevicom ako ova stane usidjelicom, i da stvari moraju ići svojim tokom, neka postupi po svojem nahođenju; ne griješi, neka se vjenčaju.  A onaj koji je čvrst u svojem srcu i nema potrebe te vlada svojom voljom, a u svojem srcu odluči sačuvati svoju djevicu , dobro čini. Tako onaj koji udaje svoju djevicu dobro čini, a onaj koji je ne udaje bolje čini.“ (1 Kor 7. 36-38)

Moguća je i zajednica u kojoj partneri nemaju spolne odnose, ali ni u kom slučaju nije grijeh ako se predamo svojim strastima. Pavle samo upozorava da se njemu čini kako je bolji život posvećen Bogu, a kao primjer ustrajno navodi sebe. Zaključuje da ako se žena prepusti mužu, brine o svjetovnom životu koji joj donosi patnju. A ako ostane čista i obeća se Bogu, ne treba brinuti o svjetovnim pitanjima.

Pavle u tim kratkim odlomcima govori o tome kakav je njegov pogled na brak i spolnost. Iznenađuje otvorenost i razumijevanje čovjekovih nagona. Iako ih pogrešno pripisuje zlim silama (oprez, ovdje se možemo zaplesti u nerazrješivu teološku debatu) ipak ih ne zabranjuje, već sebe daje kao primjer.   Današnji bi nasljednici vrloga Pavla trebali više čitati izvorne tekstove, a manje tisuće i tisuće glupih pravila koja su izmislili razni pape, razni koncili, razni reformatori, razni samozvani proroci i razni blaženici. Jesu li stvarno svećenici tako uzoriti kao Pavle, i uzdržavaju li se, milošću Božjom, od grijeha strasti? Samo Bog zna da li je to istina...

 

---