Gdje su vremena kada su nas uzbuđivale prave obline?

13.09.2011 | Sašo Stojanov

Bila su vremena kada su debeljuce imale primat lijepog ženskog tijela. A kakve mjere danas ima idealna žena?

Da li uopće možemo zamisliti žene bez kozmetičkih proizvoda. Većina muškaraca jerojatno još nije doživjela dodir sa prirodnim izrazom lica. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Sve ima svoju povijest

Norme ljepote, koje su definirale željen oblik ženskih tijela tijekom povijesnih su se razdoblja razlikovale. Idealni oblici ženskih tijela su naime podvrgnuti raznim promjenama. R Coward kaže da je »estetski spol« podređen spol, jer je ljepota jedan od onih praznih pojmova što ih značenjem puni samo određeno društvo u određenom trenutku povijesti. »Ako se žena u društvu smatra lijepom, tada smo sigurni da svojim tijelom izražava vrijednosti koje trenutno nadahnjuju seksualno ponašanje žena (Coward, 1989).

Ideal ljepote u renesansi

Naglašavanje izgleda žene u društvu po Cowardovim riječima postaje odlučujući način na koji društvo nadzire seksualnost žena. U renesansi je idealno žensko tijelo moralo biti "puno" i dobro građeno. Sa viktorijanskim razdobljem ideal okruglog tijela promijenio se u tijelo koje je građeno u obliku pješčanog sata, čemu je pomoglo nošenje korzeta. 1920. godina bila je godina daskastog, nedoraslog, pubertetskog izgleda kojime se oduševljivala i modna marka Chanel.

Dolazak »Twiggy« izgleda

Norme su još u 50.-im godinama 20. stoljeća diktirale pune oblike tijela, iako se već u 60.-im godinama dogodio preobrat s Twiggy izgledom – izgledom, koji je odredio vitko tijelo (Macdonald, 1995). Autorica R. Coward kaže da se od 60.-ih godina 20. stoljeća, kada je ključan bio izgled Twiggy, u pisanju i pričama o modi i ljepoti može zapaziti sklonost idealiziranju ženskog tijela bez masnih jastučića.

Teško dostižni ideali

»Potpuno« žensko tijelo je tako visoko između 162 i 170 cm, dugonogo, osunčano i živahno, prije svega bez grama suvišne masnoće. Ideal vitkog tijela se održao sve od tada. Normativna slika ženskog tijela u današnjem zapadnom društvu je naime vitko, čvrsto tijelo, bez »suvišnih i mlohavih masnoća«, oblikovano tjelovježbom i podvrgnuto raznim dijetama i estetskim zahvatima. Takvo tijelo je disciplinirano i podvrgnuto samonadzoru.

Utjecaj kozmetičke industrije na »normalno« stanje

Žena je danas usredotočena na preoblikovanje svojeg tijela prije svega kroz zahtjevnu praksu popraćenu disciplinom, kao što su šminkanje, dijete i moda, koji normaliziraju žensko tijelo. Žene više nego muškarci svoju pažnju usmjeravaju u brigu o svom izgledu (iako muškarci niti izdaleka nisu imuni na njegovanje imidža), što ide ruku pod ruku sa činjenicom da živimo u narcisoidnoj i vizualno usmjerenoj kulturi.

Kozmetički oglasi tako ženama zapravo poručuju da su njihova tijela manjkava. Osim toga, svakodnevo se vrti mnoštvo oglasa koji reprezentiraju savršeno žensko tijelo i mogu uzrokovati dvojbe da žena nije postigla željeni izgled. Kako se čini, u režimu koji propisuje heteroseksualnost, žene moraju od sebe napraviti objekte i pljen za muškarce. Rečeno drugačije, radi se o pretpostavci da su muškarci dominantan spol, a žene prestižni spol, i zato se među muškarcima odvija konkurentska borba.

Osjetite svoje tijelo!

Treniranje svog tijela postala je visoko cijenjena aktivnost. Mišići nisu više povezani s nižim statusom, neinteligencijom, životinjskim i bezosjećajnim kao što su nekoć bili. Čvrsto i oblikovano tijelo postalo je način pravilnog ponašanja. To znači da se netko brine za sebe i pred drugima se predstavlja kao netko tko je sposoban oblikovati svoj život.