Zašto žensama još uvijek osakaćuju genitalije?

Svake se godine još uvijek obreže 2 milijuna djevojčica. Pitate li se i vi, kako (se) tako nešto uopće može(mo) dozvoliti?

Gdje se još obavlja obrezivanje žena?

Ocjenjuje se da danas na svijetu živi oko 100 do 140 milijuna obrezanih žena, a svake se godine obreže još približno 2 milijuna djevojčica. Službene statistike ne postoje, jer operaciju tek rijetko izvodi medicinsko osoblje, a podaci antropologa govore kako je običaj obrezivanja prisutan posebno među pripadnicima muslimanskih plemena uz Nil i u središnjoj Africi, a djelomično i na Arapskom poluotoku i Indoneziji. Njihova istraživanja potvrđuju da je obrezivanje žena i danas proširena pojava u Papui Novoj Gvineji i Malajskom arhipelagu, u Australiji, Etiopiji, Egiptu i drugim dijelovima Afrike, u Brazilu, Meksiku, Peruu, među muslimanima na Bliskom istoku, u Africi, zapadnoj Aziji i Indiji, a najveći postotak obrezanih žena je u Sudanu, Čadu, Somaliji, Etiopiji i Maliju. Plemena, koja obavljaju taj obredni postupak smatraju ga tisućgodišnjom tradicijom ili islamskom vjerskom obvezom, no zapravo nije povezan s islamom, jer ga Koran ne spominje. U većini muslimanskih zemalja obrezuju samo dečke, a djevojčice ne.

Zašto se obavlja obrezivanje?

U zajednicama u kojima se obavlja klitoridektomija, obično se obavlja i obrezivanje
muškaraca. Oba su rituala dio religiozne i etničke tradicije i znače obaveznu stepenicu na prelasku u razdoblje odraslosti. Tradicionalna se praksa obrezivanja žena obavljala zbog zaštite njihove nevinosti i smanjenja njihove seksualne želje. Ritual obrezivanja za djevojčice i žene u kulturama u kojima se prakticira još je uvijek uvjet za udaju, a bez udaje u tim je zajednicama muške dominacije gotovo nemoguće zamisliti život. Riječ je dakle o drastičnom obliku vladanja odnosno nadziranja ženske seksualnosti u društvima, u kojima su žene u izrazito podređenom položaju. Većina kultura, u kojima je obrezivanje djevojčica uobičajeno, tu praksu brani kao vjersku nužnost ili svetu tradiciju. Djevojka koja nije obrezana je neočišćena i time nepoželjna za brak, jer je uvriježeno uvjerenje da djevojka kojoj nije odrezan klitoris predstavlja veliku opasnost za supruga, jer njen klitoris dodiruje mužev penis. Obrezivanje je duboko uvriježeno u nedodirljivim lokalnim običajima, što ih se žene boje mijenjati. Obiteljska čast, čistoća, zaštita od uroka, zaštita djevičanstva i vjernosti mužu opravdanja su koja podržavaju praksu obrezivanja žena.

Pustinjski cvijet

Ljudi diljem svijeta postali su pozorni zbog obrezivanja žena tek nakon izlaska knjiga Pustinjski cvijet i Pustinjska zora. Autorica Waris Dirie, svjetski poznata manekenka, rodila se i odrastala u nomadskoj obitelji u Somaliji, i kao djevojčica bila obrezana i infibulirana. Waris Dirie, koja se opismenila tek kao odrasla djevojka, potresno je opisala običaj obrezivanja djevojčica u svom zavičaju, čija je žrtva i sama bila. S nevjerojatnom je životnom energijom izdržala sve traume, zbog dogovorene udaje pobjegla od kuće i izborila put u zvjezdani vrh manekenstva, a svojom je autobiografijom razotkrila najintimnije sakaćenje i duševne patnje, što su je obilježile za cijeli život. S izlaskom svojih knjiga postala je glasnogovornica odnosno borac za prava djevojaka protiv duboko uvriježenog običaja obrezivanja, osnovala fondaciju za borbu protiv obrezivanja žena i imenovana je službenom predstavnicom Ujedinjenih naroda za prava žena u Africi.