Zašto seksualne igre tako "uspaljuju"?

Mnogi parovi povećavaju raznolikost seksualnog života seksualnim igrama. Zbog čega se "uspale"?

Začinite malo svoj seksualni život

Valja povući granicu između seksualnih igara i onih stvari koje jedan od partnera radi iz fetišizma ili zbog prisile. Za onoga tko se igra važna je raznolikost. Povremene igre su kao nov začin, dok je za fetišistu zanimljiva prvenstveno sama igra ili sam predmet - fetiš, jer bez toga ne može postići seksualno zadovoljstvo. Seksualne igre mogu biti jako zabavne i beskrajno uzbudljive. Muža, na primjer, zagolica ideja da plati ženi da spava s njim. Postavlja je u ulogu prostitutke, a ona uzme novac i podredi se njegovim željama. Može je zgrabiti, odnijeti i uzeti silom.

Otpor prema seksualnim igrama

Neki ljudi odbijaju igranje zamišljenih uloga, jer smatraju da depersonaliziraju seksualnost. Misle da se partner predaje mašti i kao da ljubi nekog drugog, a to bi onda značilo da njihov ljubavni život nije zadovoljavajući. U stvari je takvo igranje jednostavan način da može zaživjeti i druga strana partnerove ličnosti. Shakespearov Mark Antonije je govorio o Kleopatrinoj »beskrajnoj raznolikosti« i tako izrazio osjećaje koji nadahnjuju svakog ljubavnika u društvu s ljubljenom osobom. Partneri mogu uzajamno istraživati tu raznolikost čitav život, a igranje uloga može biti veoma djelotvoran oblik istraživanja. Radi se o tome da se pod izlikom igre istražuje svoja ili njezina ličnost.

»Tajanstvena« ličnost još više privlači

Prevelika blizina i poznavanje rađaju prezir, kaže poslovica. Možda je točnije da vode u bezbrižnost. Sasvim je sigurno istina da nas nepoznato više uzbuđuje no ono poznato. Ako jedan od partnera preuzme tu ulogu da nam je nepoznat, to može biti jak seksualni nadražaj.

Harold Pinter je čak napisao kratki igrokaz koji započinje prizorom oproštaja između muža i žene, kad on ujutro odlazi na posao. Svaka riječ i kretnja, kao i obavezni poljubac u obraz prije odlaska dio su svakodnevne navike, koju oboje odigraju sasvim mehanički. Čim je muž otišao, žena se počinje pripremati da dočeka ljubavnika. Privlačno se obuče i stvori u sobi atmosferu primjerenu za vođenje ljubavi. Ljubavnik dolazi u dogovoreno vrijeme, razigran i pun strasti, prava suprotnost suprugu, koji je upravo otišao. Bit svega je u tome da je taj muškarac ustvari suprug, koji se vratio u ulozi ljubavnika. Muž i žena se ljube i pri tome čitavo vrijeme ostaju u novim ulogama. Zatim ljubavnik odlazi, a navečer se vrati dosadan muž i partneri nastavljaju staru svakodnevnu rutinu. Komad veoma učinkovito prikazuje koliko igranje uloga i pretvaranje može uzbuditi i biti snažan nadražaj u bračnoj seksualnosti.

Igranje silovanja

Nazadovanje i podređivanje glavni su nadražaji u igrama s vezanjem, koje preporučuje Comfort u svojoj knjizi »Radost spolnosti«. Igre u kojima jedan od partnera veže drugoga mogu biti djelotvoran oblik istraživanja i izražavanja elemenata njihove seksualnosti, ali zahtijevaju jako uzajamno povjerenje. Comfort kaže: Pravila igara u seksualnosti su ista kao i kod dječjih igrica - prestani se igrati kad igra postane zlobna, podla ili kad u tebi budi loše raspoloženje.

Svemu je kriv Freud

Još uvijek će se naći ljudi koji će tvrditi da je igranje igara djetinjasto i da je dokaz nezrele seksualnosti. Takvim je stavovima uveliko pridonio Freud, jer je u ljudsku seksualnost unio pojam infantilnoga (djetinjastog). Suprotno je stajalište zauzeo američki psiholog Abraham Maslow, koji kaže da se samo zreo čovjek, koji ima povjerenje u samog sebe i koji želi ostvariti samoga sebe, može igrati kao dijete te su takve igre »regres« (korak natrag) u službi vlastitog "ja" – dakle način kako čovjek održava svoje duševno zdravlje.