Volimo se, a swingamo!

Nemojte propustiti - što parove gurne u swingerstvo! Nikako ne nedostatak ljubavi...

Swingerstvo je način obogaćivanja ionako dobre spolnosti. U swingerstvo se upuštaju ljudi s partnerom kojeg vole, a ne s partnerom, kojeg su se već zasitili i nije im više stalo do spolnosti s njim. Swingerstvo je dakle način drugačijeg izražavanja i postizanja užitaka s partnerom. Zvuči kao logičan korak u partnerstvu, ništa posebno. Ali ipak jest. Ne prakticiraju ga svi parovi. Da li zato jer su ukusi naprosto različiti, ili su swingeri doista ljudi posebne vrste?

Znači li swingerstvo samo želju za oslobađanjem od društvenih mjerila?

U swingerstvo se ne upuštaju svi parovi, niti ga svi ljudi ne prihvaćaju kao nešto normalno, pa je to još uvijek neke vrste tabu tema. Taj su fenomen počeli istraživati i sociolozi. Brojna su istraživanja u koja su najradije uključivali blizance, ali su njihovi rezultati prilično nedorečeni i dozvoljavaju još dosta spekulacija. Neki brane tezu da je riječ o čistom utjecaju sredine i znači potrebu za oslobađanjem, uzbuđenjem. Osobnost bi tu trebala imati prilično mali utjecaj, a geni još manji. Što je toliko uzbudljivo u tome da ljudi prepuste svoje partnere u zagrljaj drugih i sami se istovremeno prepuštaju užicima s partnerom drugoga? Tu sigurno nešto postoji, jer time i porno industrija stvara veliku dobit. A porno industrija nikada nije izumila ništa novo, samo imitira život i fantazije iz glava ljudi.

Što je zajedničko kod swingera, sportaša i ovisnika o drogi?

Potpuno suprotno tumačenje dakako imaju prirodoslovci. 2002. godine znanstvenici iz Sveučilišnog Instituta za psihijatriju objavili su da su izolirali gen, koji potiče ljude na spremnost da više rizikiraju. Taj gen povezuje ovisnike o adrenalinu, kao što su to na primjer surferi i swingeri s ovisnicima o drogi. Prema ovoj se teoriji čini da je swingerstvo više nego drugim spolnim praksama slično ponajprije adrenalinskim sportovima.

Nalaze li se u genetici odgovori na sva društvena pitanja?

Swingerstvo nije zakonom zabranjeno, ali jest spolna praksa o kojoj se još uvijek ne govori tako otvoreno. Ljudi za sve što im ne odgovara traže razloge, na koje nemaju utjecaja i tako se pokušavaju riješiti osjećaja krivnje, jer čine nešto što je zabranjeno ili bar neprihvaćeno. Najradije tumačenje tražimo u genetici. Najčešće objašnjenja u genetici traže oni koji teško ili uopće ne prihvaćaju. Pri tome moramo biti svjesni da su sve zabrane posljedica društvenog dogovora, a ne nepoznavanja genetike u prošlosti. A prema tome se traženje odgovora na čisto psihološka, društvena, vjerska i također politička pitanja u genetici čini gotovo bespredmetnim.