Svi smo pomalo dvospolci!

Da li je moguće da biseksualnost uzrokuje odnos hormona u našem tijelu?

 

Biseksualnost nije ništa drugo nego povećana sklonost, koja je prisutna u svakom od nas. Pitanje je samo koliko je jaka ta sklonost? (jlp)

Freud i njegovi nasljednici tvrdili su da je uzrok biseksualnosti hormonalni, iako to nikada nisu dokazali. Endokrinolozi su dokazali da prevelika količina muških hormona može biti uzrok feminizacije.

 

Kada bi prema ovoj teoriji hormoni mogli utjecati na spolnu orijentiranost?

 

Sve što možemo tvrditi jest da u svakom muškarcu postoji nešto žensko i obrnuto. Udio, dakako, u velikoj mjeri varira. Ako su karakteristike suprotnog spola prisutne u neznatnoj mjeri, ne mogu utjecati na spolni život, koji u tom slučaju ostaje heteroseksualan. Čak ako su snažnije zastupljene, te karakteristike suprotnog spola još ne vode nužno u biseksualnost. Sve ovisi o partneru i njegovim sposobnostima i želji da zadovolji ponešto zbrkane zahtjeve svog bližnjeg.

Tko je onaj koji je skloniji tjelesnim kontaktima obaju spolova? Kako se čini, jedno od dvoje sigurno. (jlp)

Na prvi pogled biseksualnost podsjeća na stanje između dvije suprotnosti: heteroseksulanosti i homoseksualnosti. No stvari niti približno nisu tako jednostavne.  Biseksualnost nije ništa drugo nego povećana sklonost koja je prisutna u svakom od nas, bilo da je riječ o ženi ili muškarcu.

 

Da li je u paru netko uvijek biseksualac?

 

Vrlo često ta sklonost ostaje neizražena i nerealizirana, odnosno manifestira se samo kao fantaziranje. I u mnogim heteroseksualnim parovima jedan je član biseksualac, a niti sam to ne zna ili svoju biseksualnost odbija iz poštovanja prema svom partneru. Pravi biseksualac najčešće je u čvrstoj vezi s pripadnikom suprotnog spola, a povremeeno opći i s pripadnikom istog spola. Zanimljiva je činjenica da udate žene lakše podnose ako ih muž vara s drugim muškarcem nego s drugom ženom.

Neslaganje u pogledu spolnih vragolija može dovesti do njihovog zadovoljavanja kod osobe istog spola. (jlp)

Udio biseksualaca u cjelokupnoj populaciji nije moguće odrediti. Prema rezultatima Kisneyevih istraživanja ima približno 10 do 20% biseksualnih ljudi. Tu su obuhvaćeni i pravi i slučajni biseksualci.

 

Tko su pravi biseksualci?

 

Pravi biseksualci, skupa s onima koji još nisu do kraja formirani, često su mlađe osobe koje prolaze kroz nemirno razdoblje u kome seksualnost zahtijeva svoju orijentaciju i ravnotežu više u mislima nego u djelima. Za jasnije opredjeljenje treba pričekati zrelo razdoblje. Za to postoje dva razloga. Prvi razlog su teškoće s erekcijom kod muškaraca i teškoće s orgazmom kod žena. I jedni i drugi bi mogli zaželjeti doživjeti »drugu mladost« s pripadnikom istog spola. Drugi razlog je neispunjavanje ili slabo zadovoljavanje nekih želja i fantazija, koje se partneru čine prilično normalne. Najčešće je tu riječ o oralnom i analnom seksu.

Biseksualec izgleda ima više unutarnjih konflikata, jer mu neodlučnost ne da mira. (jlp)

Koja je razlika između biseksualca i homoseksualca?

 

Bitna razlika između biseksualca i homoseksualca je ta što zadnji nema izbora i svoje stanje ne osjeća kao nešto pogrešno. Sam sebi se čini dobar takav kakav jest i također se ne želi promijeniti. Čak i kad bi to htio, ne bi se mogao promijeniti. I takvu činjenicu bi također svatko od nas morao prihvatiti.

Za razliku od toga biseksualac je svjestan svoje marginalnosti. U stanju je, posebno ako je njegova sklonost prema pripadnicima istog spola manje intenzivna, uložiti određeni napor i ostvariti stabilnu hetero seksualnu zajednicu. U slučaju kada njegova partnerica poznaje njegove sklonosti i potrudi se pri zadovoljavanju posebnih želja, postoje velike mogućnosti potpuno normalnog i zadovoljavajućeg spolnog života tog para. Kod partnerica, koje te želje ne bi bile sposobne zadovoljiti, dakako da bi zadovoljavanje želje za tim užicima potražio kod pripadnika istog spola.

---