Razlikujete li transvestizam i transseksualizam?
Mnogi su prilikom spominjanja ova dva pojma još uvijek zbunjeni. Evo obrazloženja.

Ona ili on u njoj? Neke preobrazbe mogu biti izuzetno uvjerljive. (jlp)
Što je transvestizam?
Vrijeme što ga transvestit proživi s nataknutom ženskom vlasuljom, obučen u žensko donje rublje i žensku odjeću, vrijeme je kada se osjeća ugodno spolno uzbuđen. U žensku se odjeću dakle oblači zato da bi se uzbudio. Transvestiti su isključivo muškog roda. Za njih je karakteristično da su inače heteroseksualno orijentirani i odbijaju pomisao na homoseksualne kontakte i također na to da doista promijene spol, jer jasno osjećaju pripadnost svom
biološkom spolu. Upravo po svojoj spolnoj orijentaciji transvestiti se razlikuju od nekih muških homoseksualaca, koji se također mogu ponašati izrazito ženski. Među transvestite ne spadaju neki ekscentrični mladići koji neuobičajenim oblačenjem samo žele pobuđivati pozornost, a također niti razni duševni bolesnici.
Po mišljenju psihoanalitičara transvestitsko se ponašanje obično pojavi već u ranom djetinjstvu zbog pogrešnog odgoja. Kada je odgoj premekan, previše popustljiv ili kada roditelji drugačije ometaju psihoseksualni razvoj, njegovu osobno diferencijaciju i individualizaciju, dijete se praktički stapa s majkom i zatim ima teškoće sa osamostaljivanjem. Podsvjesno mu izjednačavanje s majkom odnosno oponašanje majke postane najveća slast.
Transvestiti se rado zadržavaju u klubovima, upoznaju međusobno preko novina ili nastupaju kao striptizete pred iznenađenim gledateljima. Djelomični transvestiti su oni koji se transvestitski ponašaju i oblače samo prije spolnog odnosa i za vrijeme njega u sklopu igre kojom obogaćuju seksualni život.
A što je transseksualizam?
S transseksualizmom imamo posla kada muškarac ili žena osjećaju nezaustavljivu želju da promijene spol (takav se pojedinac i osjeća kao pripadnik drugog spola), znači svoje tjelesne karakteristike i socijalni te pravni status. Ti su pojedinci u vrlo velikim nevoljama. Transseksualizam je specifična smetnja spolnog identiteta i uloge. Sigusch sa suradnicima (1978) govori o sljedećim karakteristikama transseksualaca:
1. Potpuno su uvjereni da pripadaju drugom spolu i da su naprosto u pogrešnoj koži.

Većinom su muškarci oni koji su nezadovoljni svojim biološkim spolom. (jlp)
2. Opsjednuti su željom da promjene svoju vanjštinu, jer se ona po njihovom mišljenju ne slaže s njihovim osjećajem u odnosu na spol. Ta se želja često izrazi već u ranom djetinjstvu i zatim neprestano jača i eskalira do prave opsjednutosti.
3. Na spolne oznake vlastitog tijela (ud, brada, prsa, vagina, menstruacija) gledaju s gnušanjem i mržnjom.
4. Dok ne promijene spol, odlučno odbijaju i osuđuju homoseksualne kontakte, iako ih neki i njeguju - posebno oni koji žele postati žene. Većinom su i inače spolno potpuno hladni i brezbrižni, jer ih svaka spolna aktivnost – primjerice samozadovoljavanje - samo podsjeća na mučnu realnost njihove tjelesne građe.
5. Već u djetinjstvu i osobito nakon puberteta počinju se oblačiti u odjeću drugog spola. Pri tome se, za razliku od transvestita, spolno baš ništa ne uzbuđuju, nego se samo u duši smire. Vrlo brzo počnu oponašati i općenito ponašanje i govor pripadnika drugog spola, biraju za drugi spol karakteristična zanimanja, mijenjaju ime i slične karakteristike osobnosti.

Želja za drugim spolu može biti neizdrživa, posebno ako nije nikada ostvarena. (jlp)
Općenito se biološki muškarci koji žele postati žene nakon promjene spola lošije prilagođavaju nego žene koje postanu muškarci. One su već prije operacije dinamičnije, opuštenije, ekstrovertirane, radišne i društvene. Nakon promjene spola nešto su učestalija samoubojstva. Samo oko 25% transseksualaca stupi u brak nakon operacije, ali ih je tek malo među njima sretno u braku.
Više o tome kakav je tijek promjene spola i kakav je višegodišnji postupak promjene spola, vrlo zorno (uključivo sa snimcima operacija) možete pogledati na našim stranicama uz naplatu
Sexation exclusive.
























Komentari:
Dodaj komentar