Povijest homoseksualnosti u Kini

Povijest homoseksualnosti u Kini započinje davno, jako davno…

 

Muškarci se zadovoljno predaju svojim igricama

 

Mnogi su kineski vladari imali ljubavnike.

 

 

Ne samo opjevana i najčešće navođena antička Grčka, nego i Kina ima poznate dokaze o homoseksualnosti već oko 16. stoljeća prije naše ere. Mnogi su vladari imali muške ljubavnike. Bez velikog oduševljenja, ali i bez velike kritike, Kina je tolerirala homoseksualnu orijentaciju, ukoliko su homoseksualno orijentirani ljudi ispunjavali svoje obiteljske dužnosti - oženili se i radili potomke.

 

Kinezi su bili skloni samo muškoj homoseksualnosti

 

Kinezi su, sve do prodora zapadnih civilizacija u 19. stoljeću, bili otvoreni prema homoseksualnosti - ali samo muškoj. O ženskoj se homoseksualnosti može naći vrlo malo pravih dokaza. Po tome možemo zaključiti kako se zapravo radi o muškoj prepotentnosti i osjećaju beskrajnosti u svojoj seksualnosti, i da to uopće nije pitanje istospolne usmjerenosti. Ali istina je i to da ovo ukazuje na to da je "neprirodnost", koja se pripisuje homoseksualnosti, društvena nenormalnost, nesklad s trenutnim normama.

 

Vladari su si puno puta priskrbili ljubavnike

 

Prema homoseksualcima su postupali jednako kao prema huliganima

 

 

Nakon 1949. godine u Kini su započela drugačija vremena. Nije postojao zakon protiv homoseksualnosti, što ne znači da u svijesti ljudi nije bila prisutna kao ugrožavajuća, te da nisu primjereno kažnjavali one koji nisu disciplinirano stupali u plavim regimentama, zajedno s drugima, odjenutim u modru odjeću. Uniformiranost nije završavala s odijevanjem, podrazumijevala je i jedinstvo u razmišljanju i ponašanju. S homoseksualnošću se postupalo prema zakonu o huliganstvu, što je u praksi značilo da su homoseksualno orijentirane ljude kažnjavali i zatvarali poput huligana, koji su rovarili protiv države. Huligastvo nije bilo točno definirano, što je vlastima dozvoljavalo kažnjavanje svega i svakoga. Huliganstvo je bilo izbrisano s popisa kriminalnih postupaka tek 1997. godine. Mnogi to smatraju de facto dekriminalizacijom homoseksualnosti. Ali to nužno ne mora biti dobro. Nedostatak zakona može odvesti u vrlo široku interpretaciju i provođenje mjera, protiv kojih su ljudi nemoćni, jer ne postoje primjereni zakoni. Posebno u policijskoj državi.

 

O lezbijkama se u Kini nije govorilo (jlp)

 

U Kini se i dan danas homoseksualnost potiskuje.

 

 
U travnju 2001. godine, Kina je izbrisala homoseksualnost sa svog popisa duševnih bolesti - samo deset godina kasnije nego što je to učinila i Svjetska zdravstvena organizacija. Neprihvaćanje istospolne usmjerenosti u Kini nema ishodište u vjerskim uvjerenjima, niti bi se u Kini moglo dogoditi da istospolno usmjerene ljude napadnu skinhead-si. Neprihvaćanje prvenstveno proizlazi iz bezdušne države, koja se boji bilo kakvih odstupanja od normi, te društva koje stavlja ogroman naglasak na obitelj i odgovornost za produženje obitelji.

 

U Kini cvjetaju homoseksualni portali

 

 

Slično kao svudgje drugdje diljem svijeta, tako je i u Kini teško živjeti kao homoseksualac. Mnogi se za to niti ne odlučuju i žive život pun samooptužbi, srama i osame. Lakše je onima koji imaju novac, a samim time i pristup mjestima, gdje mogu biti slobodni sa svojim sklonostima. Veći gradovi imaju svoje gay klubove, saune i slično, a Internet portali namijenjeni istospolno orijentiranoj populaciji cvatu.

 

Problem neprihvaćanja homoseksualnosti bilo gdje na svijetu nije toliko problem drugačije spolne usmjerenosti koliko neprihvaćanje različitosti uopće.

 

---