Poligamija: Komune slobodne ljubavi i haremi

1.11.2011 | Tanja Foršek

Prakticiranje slobodnog seksa ili harem? Bi li vas primamio seks svatko sa svakim? Je li zaista zlato sve što sja?

Odnosi u poligamnim vezama su zato u većini slučajeva puni ljubomore, natjecanja i prikrivene mržnje. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Osvrt u prošlost i na stvarno stanje društva u kojima je poligamija dozvoljena, daje nam na znanje da su ljudski osjećaji i priroda iznad zadovoljavanja primarnih potreba. Odnosi u poligamnim vezama su upravo zato u većini slučajeva puni ljubomore, natjecanja i prikrivene mržnje.

Pokušaji svatko sa svakim, dakle ideja slobodnoga seksa, odavno je bila želja nekolicine. Najpoznatije su komune slobodne ljubavi iz 60.-ih i 70.-ih godina 20. stoljeća. Usprkos brizi oko organizaranja i najboljom namjerom, u njima je došlo do silovitih sukoba, ljubomore i suparništva, zato su komune ubrzo nakon nastanka i propale.

Komuna Oneido

Ustanovili su je 1840. godine u New Yorku te se smatra jednom od najuspješnijih. Naziv Oneido dobila je po palači u kojoj je bila smještena i u kojoj se još uvijek nalazi. Voditelj komune bio je vjerski fanatik koji je i sam bio vrlo aktivan u svojim seksualnim vještinama. Kao voditelj imao je glavnu i prvu riječ prilikom izbora žena za sebe. Ostali suučesnici komune se s tim nisu slagali te su prikrivali svoje odnose sa ženama koje su mu se sviđale. Ubrzo je došlo i do pobune. Neslaganje sa zapovijedima fanatičnog vođe doseglo je svoj vrhunac 1870. godine kada su vođu zbacili s postolja, a propala je također i komuna.

Vjerojatno je san svakoga muškarca biti makar jedan dan u haremu i uživati u svim radostima koje nudi. Ideja zapravo nije loša ako se zaista radi o samo jednom danu i udaljavanju od svih dužnosti koje je harem imao. Naime, bilo je potrebno vrlo dobro se financijski pobrinuti za sve žene i ugoditi njihovim željama. Ono što je imala jedna, obavezno je htjela i druga, itd.

Velika palača turskih sultana

Najveći i najokrutniji harem svih vremena, koji je istovremeno bio i izvor neprestanih spletki i zločina, je Velika palača turskih sultana. Prividan mir i sveokupnu zamisao harema- dakle ponuda seksualnog užitka, očuvali su strašnim terorom. Žene koje nisu htjele ispunjavati svoje dužnosti, za kaznu bi bacili u more Bospora.

Poznati je primjer, kada su na takav način ubili cijeli harem te u more bacili čak 300 žena, i to samo zato jer se sultanu prohtjelo zamijeniti osoblje. S druge strane su se pak odvijale brojne trzavice među haremskim ženama, a čak ni ubojstva nisu bila rijetka. Starije žene su se borile za prevlast nad mlađima i pri tome upotrebljavale baš sve, čak i najokrutnije načine, kako bi postigle svoje ciljeve. Sultanu su također priređivale orgije i hranile ga ogromnim količinama hrane u nadanju da se neće ponovno ženiti, što bi za njih značilo novu suparnicu.

Što je dakle bolje, komune i haremi poligamnog "slobodnog" izražavanja ljubavi, ili sloboda unutar monogamnosti? Koji odnos pridonese više ugođaja, mira i opuštenosti? Nakon čitanja ovih redaka, vjerujem da ste si već sami odgovorili.