Osam mitova i istina o analnom seksu (2. dio)

20.07.2011 | Jure Pestar

Nastavljamo s rušenjem neutemeljenih predrasuda i pogrešnih predodžbi o analnom seksu.

Uopće nije istina da analni seks ženama ne može pružiti užitak. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

5. Mit: Analni je seks je uvijek bolan.

Istina: Ako je analni seks prati želja, opuštenost, komunikacija, povjerenje između partnera i mnogo lubrikanta, analni seks ne da ne boli već je ugodan i orgazamski provokativan. Otvaranje čmara nadziru dva mišića zatvarača. To su unutarnji i vanjski analni sfinkter. Unutrašnji je sfinkter povezan s autonomnim živčanim sustavom dok je vanjski podložan voljnim zapovijedima. Njihovom opuštanju pomaže stimuliranje klitorisa i postepena priprema za penetraciju penisa. To se može izvoditi s prstima, analnim čepićima ili manjim vibratorima. Bol će vas upozoriti da nešto od onoga što radite nije u redu i da je bolje da prestanete. Ignoriranje boli može dovesti do ozljede, a takvo će vam iskustvo i u buduće onemogućiti da se tijekom analnog seksa opustite i uživate.

6. Mit: Heteroseksualni muškarci koji vole analni seks u stvari su homoseksualci.

Istina: Mit svoje porijeklo ima u nerazdvojnoj iako pogrešnoj povezanosti analnog seksa i homoseksualizma. U većini slučajeva muškarci koji smatraju da su heteroseksualci a žele aktivni ili pasivni analni seks sa ženom, u sebi ne skrivaju i ne zatiru nikakve homoseksualne težnje. Želja za određenom spolnom praksom potpuno je nezavisna o spolnoj usmjerenosti pojedinca. Ako smo već ustanovili kako većina homoseksualaca češće prakticira felacijo nego analni seks, postavlja se pitanje zbog čega se onda homoseksualcima ne proglase svi oni muškarci koji vole oralni seks?

7. Mit: Žene u analnom seksu ne uživaju već mu se prepuštaju samo da bi zadovoljile svog partnera.

Istina: Ovaj je mit posebno podmukao. Podržavaju ga priče o muškarčevim dugotrajnim molbama kojima žena na kraju popusti, ali pri tome nimalo ne uživa. Uzrok tome vjerojatno leži u činjenici da žena nije željela analni spolni odnos, te je zbog toga smatrala kako to radi po zapovjedi. Zbog toga se nije znala opustiti, a ni muškarac taj prvi puta nije učinio sve što je i kako je morao. Isto tako nikada ne slušamo o ženama koje žele analni seks i to samo zbog toga jer se to "ne pristoji". Takvom stavu pomažu i vrlo oštre riječi jedne kolumnistice: "Karanje u guzu prihvaćeno je kao muški ultimativni zahtjev. Naša kultura jednostavno ne može shvatiti da bi ga neka žena doista voljela osjetiti u svojoj guzi."

8. Mit: Prakticiranjem analnog seksa najlakše ćemo se zaraziti virusom AIDS-a.

Istina: Kako su analno i rektalno tkivo osjetljivo to se lakše povrijedi, a samim time će i virusi lakše prijeći iz tkiva u krvotok. Dakle, stoji tvrdnja nezaštićeni analni seks sa zaraženom osobom za oba partnera predstavlja veći rizik prijenosa raznih spolno prenosivih bolesti, a samim time i virusa HIV-a, nego što je to slučaj kod vaginalnog spolnog odnosa. To vrijedi i za analingus, ili prodiranje prstima. Međutim, analni seks ni u kom slučaju ne smijemo izjednačavati s AIDS-om. Ako se analni seks pametno prakticira, uz upotrebu kondoma i lubrikanta, ili s HIV negativnom osobom, tada je takav seks isto toliko siguran kao bilo koji drugi oblik seksa.

Nadam se da sam ovim tekstovima barem jednog čitatelja ili, još bolje, čitateljicu uvjerio u to da analni seks nije nikakav bau-bau, kao što inače misli većina ljudi (ili se samo pravi da tako misli). Ako osjećate kako je vaš spolni život potrebno obogatiti, pokušajte prebroditi predrasude i razmislite i o toj spolnoj mogućnosti. Pokušati nije grijeh. Naravno, s time se mora složiti i vaš partner. I nemojte odustati ako vam ne uspije već prvi puta. Vježba čini majstora.