Nekrofilija: O ljudima, koje uzbuđuju trupla...

Nekrofile uzbuđuju trupla, koja im predstavljaju vrhunac spolne naslade. Za seks s truplom učinio bi baš sve. Ne propustite više o tome!

Nekrofilija je česta među grobarima i pogrebnicima

Seksolog Theodor Wulffen u jednoj je od svojih knjiga zapisao da je nekrofilija vrlo česta kod pogrebnika i grobara, koji naravno imaju svakodnevni doticaj s truplima. Još posebno ako im pred oči dođe kakva zaista privlačna mlada žena, koja je, recimo, umrla prirodnom smrću, što znači da njezino tijelo nije oštećeno. I za čovjeka, kojeg to uzbuđuje, mlado tijelo je pravi afrodizijak. Mogućnost ispunjenja spolnih fantazija, u kojima može izvesti baš sve što mu padne na pamet. Truplo se naime ne može odupirati, i zato nekrofil s njime može realizirati sve svoje bolesne želje. Wulffen doduše naglašava da se većinom radi samo o masturbaciji, a ne o kakvim stvarnim spolnim zahvatima, što je razumljivo, jer se mrtva žena ne može uzbuditi, te je koitus vrlo otežan.

Legendarni Krafft-Ebing, otac seksualne patologije nekrofiliju je shvatio drugačije i povezao je sa sadizmom. Pojasnio je da se radi o ljudima koji se boje svojih nasilnih želja nad živim ženama i radije si daju oduška nad truplima koja im se neće odupirati. Kaže da se radi o potpunoj prevlasti i da ustvari neće izvršiti neko uistinu kažnjivo djelo. Potpuno drugačije je tu pojavu razjasnio freudovac William Stekel, koji misli da je nekrofilija vrsta atavističkog zaostatka nekog minulog razvojnog stupnja čovjeka. Tu se dakle radi o nekoć normalnoj pojavi u našem razvoju, koju je čovječanstvo gurnulo u svoju podsvijest. P. J. Gillette, autor knjige Spolne varijante, tu teoriju označava kao znanstvenu fantastiku i slaže se s Krafft-Ebingom i Theodorjem Wuffenom, a još dodaje da je ocjena da to prije svega radi grobari i pogrebnici ipak preoštra i previše paušalna.

O mladiću koji je iskopavao ženska trupla

I upravo P. J. Gillette navodi strašan primjer 25-godišnjeg mladića koji je krenuo u nekrofiliju. Počeo je kao perverznjak u ženskim zahodima, gdje je pio urin, a zatim se damama nudio kao majstor u lizanju grudiju. Obzirom da nije imao prevelikog uspjeha, počeo je iskopavati trupla i našao je drugi način zadovoljenja. Sisao im je grudi, lizao međunožje, i tu i tamo priuštio si je čak i koitus. Iskopavao je žene svih mogućih starosti i davao si oduška niz godina. Ništa manje strašan primjer je nekog 46-godišnjeg oficira, koji je upravo tako sanjao o truplima i divlje onanirao. Obzirom da nije došao do pravih trupala, zadovoljenje je našao u životinjskim, rasporio bi im trbuhe, iz njih izvlačio unutrašnjost i masturbirao. Kasnije se ohrabrio i počeo je iskopavati i ljudska trupla. I njih je komadao, i s njima radio sve moguće što je mogao i uživao kao nikada. Svojem psihijatru je jednoga dana priznao da mu živa žena ne može ponuditi takve užitke kao mrtva, što je pravi raj za snažne orgazme.

Lažna nekrofilija

Kultni pisac Markiz de Sade u svojemu romanu 120 dana Sodome pisao je o takozvanoj lažnoj nekrofiliji i opisivao muškarca koji je od prostitutke zahtijevao da glumi truplo. Da se namaže kokošjom krvlju i pravi se da je ubijena. Nešto slično naći ćete u knjizi La Prostitution Contemporaine, gdje autor opisuje perverzne svećenike, koji su vodili misu za glumljeno mrtvu djevojku, zatim skočili u njezin mrtvački sanduk i divlje ju poseksali. Još za kraj spomenimo slučajeve poput onoga kada umre slavna filmska zvijezda. Recimo Marilyn Monroe, koju su kao što znate našli golu. I samo si možemo zamisliti, što su radili patolozi, kad im je pred oči došlo njezino tijelo. Tijelo filmske boginje, koje je bilo na ogled i pogrebnicima i grobarima.