Kako je biti gej preko bare?

Kako i zašto su se gejevi u SAD počeli boriti za svoja prava? Da li je sada išta bolje?

U Sjedinjenim Američkim Državama policijske su racije u gejevskom baru u New Yorku 1969. godine uzrokovale homoseksualni aktivizam.

Udruženja homoseksualnih aktivista

To je bio prvi javni protest istospolno orijentiranih protiv policijskog nadzora. Od tada nadalje brojna se homoseksualna udruženja u SAD organizirano bore za prava istospolno orijentiranih. Najaktivnije organizacije su Nacionalna gejevska i lezbijska aktivna snaga, organizacija za prava državljana, koja potiče jednakost i slobodu bez predrasuda i diskriminacije obzirom na spolnu orijentiranost; pravno i obrazovno udruženje Lambda,  koje istospolno orijentiranima pruža besplatnu pravnu pomoć i zastupanje; i Udruženje za osiguravanje ljudskih prava, koje lobira kod državnih i saveznih zakonodavaca. Brojne druge skupine aktivista za gejevska prava isto tako sudjeluju u obrazovnim i političkim aktivnostima. Zbog djelovanja aktivista u osiguravanju prava homoseksualaca, homoseksualna manjina je dobila znatno bolju poziciju u društvu. Pojavile su se nacionalne publikacije, kao na primjer Christopher Street i The Advocate, te crkve koje služe homoseksualnoj zajednici, homoseksualci su ponovno počeli pisati svoju povijest i nastaju sveučilišni programi studija o pravima gejeva.

Borci za ravnopravnost bolesnika s AIDS-om

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočila homoseksualna manjina u SAD je bilo izbijanje AIDSA 1980. godine. U Sjedinjenim Američkim Državama bolest se na početku širila među homoseksualnim muškarcima sa zaista pogubnim učinkom. Dok se o bolesti i njenom prenošenju još nije znalo toliko, sa bolesnicima zaraženim virusom HIV, među kojima je većina bila istospolno orijentiranih, postupalo se diskriminatorski obzirom na zdravstveno osiguranje. To je rezultiralo brojnim protestima homoseksualnih aktivista pri vladnim organizacijama, u Centru za nadzor bolesti, Državnim zdravstvenim institutima i Državnom uredu za hranu i lijekove, čime su htjeli upozoriti na sporost istraživanja bolesti i traženja lijekova i diskriminaciju u postupanju sa zaraženim pacijentima. Ustanovljeno je više organizacija s namjerom obrazovanja o bolesti i osiguravanja odgovarajuće njege svim bolesnicima s AIDS-om.

Spolna orijentiranost ne zanima vojsku

Slijedeće područje na kome su se aktivisti borili za promjenu, bila je politika prema homoseksualcima u vojsci. Ranije je Clintonova administracija 1993. godine pod njihovim pritiscima  tu politiku morala promijeniti, a kandidati za vojne djelatnike ispunjavali su formular, koji je uključivao i pitanje o spolnoj orijentiranosti. Po novoj politici, koja se popularno zove ''ne pitaj, ne reci'', to pitanje je isključeno. Spolna orijentiranost sada se smatra osobnom stvari i nije više ograničenje za primanje ili razlog za otpust iz vojske, osim ako vojnici prakticiraju homoseksualne spolne odnose. Zato neki smatraju tu politiku nedovoljnom, jer još uvijek zabranjuje homoseksualnu aktivnost.

Istospolnih brakova još nema

Devedesetih godina prošlog stoljeća homoseksualci su upozorili na još mnoga druga pitanja, uključujući prava gejevskih i lezbijskih obitelji. Unatoč nastojanjima homoseksualni brakovi još nisu priznati u SAD u niti jednoj državi, a istospolno orijentirani parovi koji žive u dugotrajnim vezama nemaju jednaku pravnu zaštitu kao vjenčani parovi i heteroseksualci u izvanbračnim zajednicama. Za homoseksualce su isto tako problematična usvajanja djece, iako neke države dozvoljavaju partneru istog spola da posvoji biološko dijete drugog partnera.

Homoseksualci i među političarima

Zbog uvijek otvorenije prirode homoseksualne manjine mnogi od njih su, a među njima i brojni uglednici iz javnog života, posve jasno priznali svoju homoseksualnost i zahtijevali da ih se tretira ravnopravno i s poštovanjem. Najviše su tome pripomogle zvijezde filmske i modne industrije, a sasvim otvoreno istospolno orijentirane predstavnike može se naći i u američkom kongresu, jer se homoseksualci mogu kandidirati za sve političke i administrativne pozicije na području cijelih Sjedinjenih Država, a gejevske i lezbijske aktiviste možemo naći među liberalnim kao i među konzervativnim političkim organizacijama.

Dobili su nekoliko bitaka, ali još ne i rat

Bez obzira na promjenu u odnosu prema homoseksualcima, sudjelovanje homoseksualaca u državnim tijelima nekih saveznih država još uvijek je predmet sudske nadležnosti. Zakoni o sodomiji još uvijek nastavljaju s nelegitimnom diskriminacijom homoseksualaca, a postoje samo rijetke iznimke. Devedesetih godina 20. stoljeća u nekim su državama SAD pokušali ograničiti zakone koji štite homoseksualce od diskriminacije. 1992. godine su htjeli prihvatiti ustavnu dopunu u Koloradu, koja bi zabranjivala državnim i lokalnim vlastima da prihvate bilo koji zakon koji bi homoseksualcima pružao zaštitu državnih prava, ali je vrhovni sud SAD 1996. godine odbio tu ustavnu dopunu.  Odnos prilično konzervativnih Amerikanaca prema homoseksualnosti se dakle polako, ali ustrajno poboljšava, a do konačne pobjede još je daleko.