Istina o obrezivanju ženskih genitalija

Kako se, u ime kulture i tradicije, može posegnuti za ženskim tijelom i zauvijek ga osakatiti?

 

Na djevojkama se zahvat obavlja zbog očuvanja obiteljske časti.

 

Zloglasan običaj nekih afričkih i arapskih zemalja dozvoljava si stvarno previše. Dozvoljava si prisvojiti žensko tijelo, fizički ga zloupotrebljavati i unakaziti, a sve to u ime nekakve tradicije i kulturnih običaja. Opravdavaju ga i vjerom, te postupak smatraju društveno prihvatljivim i logičnim. Bez obzira na to što UN već neko vrijeme upozorava na taj problem, tradicija i odobravanje takve sporne prakse snažniji su, i to baš u sredinama u kojima žene proživljavaju najveće patnje.

 

Na koji način obrezuju ženske genitalije?

 
Obrezivanje se odvija na krajnje bezobziran i nehuman način. Uključuje djelomično ili potpuno odstranjivanje ženskih vanjskih spolnih organa, a u postupku se koriste nesterilizirana pomagala, poput žileta, škara, kuhinjskog noža ili komada razbijenog stakla. Instrumenti se često upotrebljavaju na više od jedne djevojke. Sakaćenje se obavlja neposredno nakon djevojčičina rođenja, ili kod vrlo mladih djevojčica, bez upotrebe ikakvih anestetičkih sredstava. Njihove su patnje nezamislive. Postoje tri tipa obrezivanja. Kod prvoga djelomično ili u potpunosti odstrane klitoris. Kod drugoga uklone male stidne usne, a kod trećeg ženu tako izmesare da ostane tek malen otvor za mokrenje i menstruaciju. Naime, odrežu klitoris, male stidne usne, a velike stidne usne jednostavno zašiju zajedno, pri čemu umjesto kirurške igle jednostavno upotrijebe trn.



Obrezivanje se odvija na nehuman, zvjerski način.

 

Opravdavanje neljudskog postupka.

 
U nekim afričkim područjima vjeruju kako novorođenče ima oznake obaju spolova, te da spol treba, doslovno, izvući obrezivanjem kožice penisa ili odrezivanjem klitorisa s vagine. Ako to ne učine kod novorođene bebe zahvat na djevojci treba izvesti u vrijeme njena puberteta, tijekom takozvanog obreda inicijacije. Naravno, takav masakr nad ženskim tijelom treba nečime opravdati. U tome se, spomenuta afrička i arapska društva, oslanjaju na dva kulturna elementa, koji igraju vrlo veliku ulogu u životima pojedinaca. Na tradiciju i vjeru. Počeci obrezivanja žena sežu još u stari Egipat, u čijoj su modernoj inačici tu praksu zabranili tek nedavno, 2007. godine. Ovdje se ne radi samo o muslimanskom običaju. Običaj poznaju i prakticiraju i kršćani, ali u mnogo manjoj mjeri. Uvjereni su kako obrezivanje pomaže u čistoći genitalija i da je dobro za zdravlje. Navodno na taj način žene sačuvaju djevičnjak, plodnije su, izbjegnu promiskuitet, njihov je spolni organ estetskiji, a kada su jednom obrezane jednostavnije se mogu uklopiti u društvo. Kako se taj postupak prakticira u društvima u kojima dominiraju muškarci, dakle u patrijarhalnim uređenjima, jednostavno ne mogu priječi preko još jednog latentnog povoda - tijekom spolnog odnosa više užitka za muškarca.

 

OUN nastoje običaj zabraniti diljem svijeta.

 

Predigra s nožem

 
Tijekom same "operacije" mnogo djevojaka i mladih žena umire zbog prevelikog šoka i ogromnih bolova. Neprimjereni nesterilizirani kirurški alati uzrokuju vrlo mnogo infekcija, koje ne zahvate samo vanjske površine genitalija, već i  one unutarnje. Dolazi do zastoja krvi i urina. Spolni su odnosi prokleto bolni, a predigra često nije nimalo ugodna, već mesarski krvava. Izgleda ovako: Muž prvo uzme nož i prije penetracije razreže zašiven ženin spolni organ. Na sve to su djevojke prisiljene, kako bi se sačuvalo poštivanje njih i njihovih obitelji. I to u društvu koje djevojčice upravo time degradira na stupanj niži od onog na kome su muškarci, čime ih zauvijek  označi unakaženim tijelom i psihičkom traumom, na koju ih uvijek ponovno podsjeća njihovo golo tijelo.

 

---