Da li spolno suzdržavanje prije braka ima smisla?

Za strogo kršćanstvo seks prije braka je grijeh. Za druge je grijeh ako se ne seksaš. Tko je u pravu?

Zadovoljavanje spolnog nagona je loše

Većina ljudi koja se toj ideji smije ili ju jednostavno odbacuje misli da argumentacija teče ovako: „Bog je rekao da ne smiješ, jer je to grijeh!“ Iako vjernici nisu tako prostodušni ljudi i vremenom se razvila cijela teorija zašto ustvari nije dobro spolno općiti prije vjenčanja, neovisno o tome što Bog to ne želi. Kršćanski odgoj je počeo naglašavati negativne posljedice spolnosti u mladosti i prije braka. Naglasak je bio na sljedećim ishodištima:

1. Niti jedna zaštita od trudnoće nije 100% sigurna
2. Spolno prenosive bolesti
3. Negativan utjecaj na ljudsku psihu

Prve dvije stavke su očite. Argumentacija treće je puno teža. Negativnih utjecaja je više. Spolnost je nedjeljivo povezana s duševnim procesima u čovjeku. Ako je čovjek nepripremljen ili ima spolne odnose sa pogrešnom osobom, to će na njemu ostaviti trajne posljedice. Smanjiti će mu se samopoštovanje, imati će pogrešan odnos prema tijelu (potrošački). Druga stvar je da spolnost podrazumijeva kao dopunu ozbiljnoj vezi i vjeruju da preuranjena spolnost onemogućava razvoj veze na pravim temeljima, kao što su samopoštovanje, vjernost, povjerenje, zajednički razvoj i slično. K tome dodaju još obavezu ispravnosti obitelji sa dva roditelja. Spolni odnosi mogu početi ako je par ozbiljan i može prihvatiti i dijete. Spolni odnosi štete duševnom zdravlju ako nisu povezani s ljubavlju i povjerenjem u trajnoj i čvrstoj vezi – to je temeljna teza kršćanskog pogleda na spolnost i spolni odgoj.

Nezadovoljavanje spolnog nagona je loše

Suprotna strana odgovara vrlo jednostavno i pri tome se opire o sljedeće:  Spolnost je dio ljudskih potreba i njeno nezadovoljavanje šteti našem duševnom zdravlju, zato je uzdržavanje besmisleno, a osim toga može imati i loše posljedice na partnersku vezu. Teze su direktno suprotstavljene. Jedni tvrde da spolnost koja nije povezana s ljubavlju ima negativan utjecaj na duševnost. Drugi tvrde da odricanje od spolnosti ima negativan utjecaj na duševnost. Prvi postavljaju kondicional ljubavi, a drugi uvjetuju znanje (djecu treba o spolnosti  poučiti i omogućiti im kontracepciju). Jedni drugima predbacuju neprirodnost. Nije prirodno ne seksati se, kažu liberali, a konzervativci im odgovaraju, nije prirodno upotrebljavati kontracepciju. Ako pogledate neki forum, debate o tome teku uvijek i iznova, a nekog istinskog utjecaja na odluku pojedinca u stvari i nema. Svi su uvjereni u svoje, argumenti ne pokazuju nikuda.

Negativan odnos prema tijelu

Dvije teze:

• Spolni odnosi štete duševnom zdravlju ako nisu povezani s ljubavlju i povjerenjem u trajnoj i čvrstoj vezi
• Spolnost je dio ljudskih potreba i njeno nezadovoljavanje šteti našem duševnom zdravlju te čvrstoći i trajnosti naše veze.

Ako spojimo obje teze, dobit ćemo sljedeću tvrdnju. Spolnost može štetiti čovjeku, njegovoj duševnosti. Dakle neugodna teza. Iako iza toga slijedi zanimljiv obrat. Radi se o odnosu prema tijelu. Tradicionalisti koji vjeruju da je čovjek sastavljen od duše i tijela nam govore kako možemo uprljati duh ako nepravilno upotrebljavamo tijelo. Slično kao da tvrde da prljavom hranom možemo uprljati dušu (što na neki način vjeruju židovi, muslimani, ….). Tijelo je za njih u temelju griješno. Liberali nam govore da naša duševnost nema moć i kontrolu nad vlastitim tijeom, a oslanjaju se prvenstveno na psihoanalizu. Ako ne jedeš umrijeti ćeš, ako se ne seksaš, poludjet ćeš, ne možeš se boriti protiv svog tijela. Tijelo je u temelju nesigurno i nesavladivo. Oboje imaju prema tijelu negativan odnos i uz to i prema njegovim temeljnim potrebama, spolnosti. Bilo bi vrijeme da u temelju presječemo s tim negativnim odnosom prema tijelu koje se pokazuje u raznim pojavnim oblicima posvuda u društvu. Treba poslušati naše tijelo i prema njemu uspostaviti pozitivan odnos.