Kroje li nam sudbinu farmaceutska poduzeća?

17.10.2011 | Tadej Pačnik

Kako liječiti nepostojeću bolest s najučinkovitijim lijekom? Riječima novca....

(PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

S razvojem medicine i farmacije naš život postaje lakši i jednostavniji. Na području spolnosti viagra je pomogla milijunima muškaraca, koji su iznova uspostavili svoj seksualni život. S tom činjenicom su razumije se u igru ušle velike svote novca i interesi velikih farmaceutskih poduzeća i istraživačkih instituta. Tako se područje istraživanja spolnosti iz psihologije, sociologije i ostalih humanističkih znanosti prenijelo na prirodoslovne znanosti. U puno slučajeva realnost je na žalost takva da znanost u službi novca zanemaruje istinske interese ljudi i nekolicina indicija pokazuje kako će se to dogoditi i na spolnom području.

Nakon velikog uspjeha viagre (usputno, viagra popriličnom broju muškaraca ne pomaže, a istovremeno se ne dotiče psihološke i socijalne funkcije muške spolnosti) razvoj se okrenuo prema traženju čudesnog lijeka za žensku seksualnu disfunkciju („Female Sexual Dysfunction“), kratica FSD. Znanstvena zajednica se ne može niti složiti oko toga da li takva bolest uopće postoji, koji su simptomi i nisu li oni samo pogrešno interpretirani simptomi drugih bolesti. U međuvremenu farmaceutska industrija već grozničavo traži hit proizvod prodaje, koji će "pomoći" jadnim ženama.

Čudesni lijekovi i nepostojeće spolne bolesti prate povijest čovječanstva od prvih vračeva dalje. Rog nosoroga, tigrova šapa, da jelene ni ne spominjemo, zmijsko ulje, sušeni „cvjetići“ svih vrsta, čajevi, korjenčići - i mogli bismo nabrajati u nedogled. Ipak, ako pogreške povijesti možemo pripisati neznanju ljudi, taj izgovor sada ne možemo koristiti. Ne samo da izumljujemo lijekove koji liječe nepostojeće bolesti, izumljujemo i bolesti, kako bismo ih zatim mogli liječiti točno određenim „čudesnim“ lijekom.

U poplavi informacija, kojima je podvrgnut današnji čovjek, orijentacija je teška. Činjenica je da farmacija i medicina omogućavaju visoki životni standard, no uvijek postoji sumnja jesu li njihove namjere iskrene i da li im je dobrobit čovjeka uistinu na prvom mjestu. Autor ostaje skeptičan.