Kako se sukobiti s muškom neplodnošću?

12.12.2011 | Sašo Stojanov

Pročitajte kako medicina može pomoći lošije plodnim muškarcima i kakve su mogućnosti za uspjeh.

U svakom slučaju za liječenje muške neplodnosti preporučujemo stručnu pomoć. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Liječenje muške neplodnosti ovisno je o njenom uzroku. Ponekad je za uspjeh potrebno vrlo malo truda, a ponekad do uspjeha dođe tek nakon dugotrajnog strpljivog liječenja. Nije rijetka ni situacija da liječenje ne može pomoći, ili da je medicina nemoćna.

Za početak ćemo spomenuti slučaj kada se de fakto ne radi o muškoj sterilnosti već o problemu ženskog himena. Događa se da, usprkos spolnog akta, kod žene djevičnjak nije probijen, zbog čega sjemena tekućina ne može prodrijeti u rodnicu. U takvom je slučaju dovoljan tek malen kirurški zahvat - razrezivanje djevičnjaka.

1.Kada su razlozi neplodnosti prolazne neorganske prirode (npr. spolna nemoć), što znači da su psihičke prirode, to rješavamo posjetima psihijatru. Prečesto ili prerijetko spolno općenje rješavamo savjetovanjem o tome kakav je vremenski razmak između seksualnih odnosa partnerima najprimjereniji, a uzevši u obzir vrijednosti sjemene tekućine i ženine plodne dane.

2. Muškarcima s prekomjernom tjelesnom težinom propisuje se odgovarajuća prehrana (redukciona dijeta), onima koji puno puše i piju savjetujemo umjerenost, a muškarcima preopterećenim poslom (posebno umnim) preporučujemo da se više posvete slobodnom vremenu.

3. Pothranjenim ili nepravilno hranjenim muškarcima propisuje se odgovarajuća prehrana, te potrebni vitamini i minerali.

4. Dijabetičare, koje otkrijemo kod istraživanja razloga neplodnosti, upućujemo u dijabetološku ambulantu, u kojoj će ih detaljno pregledati i odrediti odgovarajuće liječenje. Sve akutne, polu akutne ili kronične upalne procese obično liječimo odgovarajućim antibioticima.

5. Liječenje muškim hormonima (testostoron) vrlo je rijetko uspješno. Na početku liječenja, kao i nekoliko mjeseci kasnije kada takvi muškarci prestanu uzimati lijekove, njihova je sjemena tekućina lošije kvalitete, a ponekad spermatozoidi iz nje potpuno nestanu. U nekim se slučajevima nakon 3 do 6 mjeseci kvaliteta sjemenske tekućine poboljša, bilo po broju spermatozoida, bilo po njihovoj pokretnosti. Takvo liječenje može dovesti do trudnoće nakon što se kvaliteta sjemene tekućine poboljša do odgovarajuće granice.

6. Nešto bolje rezultate možemo postići lijekom koji je svojom kemijskom građom sličan ženskom hormonu estrogenu. Zbog rijetke upotrebe taj lijek (Clomid, Dyneric) u ljekarnama nije uvijek dostupan. Upotrebljava se u točno određenim slučajevima, pod strogim liječničkim nadzorom, jer može uzrokovati neželjene posljedice.

7. U nekim ne tako rijetkim slučajevima, testisi ostanu u preponskom kanalu, hidrokela, varikokela ili su sjemenovodi začepljeni. Kroz preponski se kanal u vrećicu testisi spuštaju malo prije rođenja. Ako se to ne dogodi, ostaju u trbušnoj šupljini (jedan ili oba), ili se spuste tek na pola i zaustave se u raširenom preponskom kanalu (zadržani testisi, ili kako bi se reklo na latinskom: retentio testis). Kada su djelomično spušteni, često se može dogoditi da se povuku u preponski kanal. Razlika u temperaturi (2 do 3°C), između vrećice testisa (hladnije) i trbušne šupljine (toplije) dovoljna je za oštećivanje spermiogeneze. Na taj način hendikepirano dijete treba operirati do pete godine života. Ako se deformacija otkrije tek u pubertetu ponekad će pomoći hormonsko liječenje, ali nužan je i operativni zahvat. Urolog će testise premjestiti na pravo mjesto, dakle iz trbušne šupljine ili preponskog kanala u vrećicu. Operacija može biti vrlo uspješna, ali se vrijednost sjemene tekućine ne mora dovoljno poboljšati. Ponekad operacija uspije tek djelomično (testisi zaostanu u preponskom kanalu), a spermatogram svejedno pokaže dobru vrijednost.

8. Urolog će operacijom ukloniti klupko venoznih žila, posebno lijevog testisa(varikokela). U nekim će slučajevima podvezati žilu dovodnicu, a ponekad dovodnicu i odvodnicu (unutrašnju arteriju i venu spermaticu), te na taj način odstraniti venozno klupko. Operacija nije opasna, a muškarac izlazi iz bolnice već za nekoliko dana. Sjemenu tekućinu provjeravamo nakon 1., 3, 6 i 12 mjeseci. Naime, to je krajnji rok u kome možemo očekivati uspjeh. Kvaliteta sjemene tekućine se, prema broju spermatozoida i njihovoj pokretljivosti, poboljša u približno 60 % slučajeva. Pri tome treba napomenuti da u cijeloj prići važnu ulogu igra i sposobnost žene da bude oplođena (fertilitet). Uspješnost operacije je to manja što duše muškarac odgađa s traženjem liječničke pomoći. Opsežnost varikokele i uspješnost operacije n e moraju biti razmjerne, što znači da operativno odstranjivanje velike varikokele ne donese pozitivne rezultate, dok odstranjivanje male varikokele može bitno poboljšati muškarčevu sposobnost oplodnje.

9. Aazoospermia: kad u sjemenoj tekućini nema spermatozoida, a biopsija testisa pokaže da ih testisi proizvode, što znači da su sjemenovodi negdje začepljeni. I tada će urolog biti taj koji pomaže. Plastičnim operativnim zahvatom, čija težina ovisi o tome gdje se začepljenje nalazi, jedan će ili oba sjemenovoda učini prohodnima (orchovasostomia – povezivanje testisa sa sjemenovodom, ili epydidimovasostomia – povezivanje epydidimisa sa sjemenovodom). Uspjesi takvih operacija nisu baš poticajni, iako su zabilježeni slučajevi oplodnje

Zaključimo s činjenicom da je liječenje muške neplodnosti vrlo dugotrajan proces, čija uspješnost nije zajamčena. Zahtijeva mnogo strpljenja sviju koji učestvuju u postupku: muškarca, žene i liječnika.