Gubitak želje za spolnošću kod bolesnika oboljelih od karcinoma

Ovaj će članak zanimati bar 10.000 ljudi, kojima svake godine dijagnosticiraju rak i njihove partnere, prijatelje i sve koji ne žele zatvarati oči.

 

 

Spolna požuda je kod bolesnika oboljelih od kancerogenih oboljenja, razumljivo, obično potisnuta u pozadinu. Ne samo zato jer bolesnici imaju toliko više drugih problema, nego uzroci mogu biti potpuno fizičke prirode. Pogledajmo oboje.

 

Psihički razlozi

Kod psihičkih razloga se, razumljivo, radi o tome da pojedinac zbog želje za ozdravljenjem sve ostalo želi postaviti u pozadinu. Tijekom liječenja bolesnika prati strah, zabrinutost, depresija, zbog liječenja se često narušava i ravnoteža hormona.

 

 

Budući da se veliki broj bolesnika o spolnosti i teškoćama povezanim sa spolnošću za vrijeme i nakon bolesti ne usuđuju pitati liječnika, zbog nepoznavanja mogućih posljedica često dolazi do nesuglasca među partnerima, što dodatno dovodi do smanjenja spolne požude i interesa za partnera. Dakle, izuzetno je važno upoznati se s mogućim uzrocima.

 

Fizički uzroci

Prvi mogući uzrok koji bolesnika odvraća od spolnosti je akutna ili kronična bol, koja često prati tu tešku bolest i liječenje. Bol prati i teške kirurške zahvate.

 

Mnogi ne znaju da zračenje zdjelice kod muškaraca uzrokuje bolne ejakulacije i vrlo često i teškoće s erekcijom, jer je muški spolni ud zbog zračenja manje prokrvljen. Kod operacije prostate može doći i do teških komplikacija koje muškarcima kasnije jako otežavaju erekciju. Kod muškaraca liječenje uzrokuje i pad razine testosteronov. A kod žena kirurški zahvati i zračenje na reproduktivnim organima osim akutnog bola uzrokuju upalu rodnice i time bolno žarenje, zbog čega žene odbijaju spolne odnose.  

 

Kako se nositi s teškoćama u spolnosti?

Brojni bolesnici vrlo teško izlaze na kraj s teškoćama u spolnosti. Posebno oni koji zbog liječenja ostanu invalidi ili imaju unakaženo tijelo.

No ipak, gdje postoji volja, uvijek postoji i put. Bolesnicima se savjetuje medicinska pomoć (dakle kirurški zahvat ili liječenje lijekovima), psihoterapija (razgovor s liječnikom ili odabranim liječnikom) ili samopomoć. Ovo posljednje znači da bolesnik pokušava prihvatiti promjene na i u svom tijelu što ih je donijela bolest, pokušava razgovarati s partnerom i potražiti nove načine zadovoljavajuće spolnosti, koji odgovaraju oboma. Oboljeli od raka dakle nikako iz svog života ne trebaju isključiti spolnost.

---