Prekid veze jer "to nije to"

17.02.2011 | Sašo S.

Prekid veze sa sobom donosi bol, bijes i tugu. Što se točno skriva iza toga kada jedan od partnera u vezi odluči da «to nije to»?

Prekid veze u tijelu stvori teško definirani osjećaj tjeskobe koji ne izblijedi tako brzo. Ne savjetujemo zatvaranje u sebe. (PhotoXpress)

Više na temu Preboljeti prekid pročitajte u Enciklopediji seksualnosti!

Prekid veze ili kraj svijeta u malom

Prekid veze u prijevodu znači kraj svijeta u malom. Dakako, na osobnoj razini. Što, gdje i zašto su pitanja koja htjeli to ili ne ulaze u misaoni svijet pojedinca, lome njegov smisao života u komadiće uspomena, i oslobađaju kanale po kojima teku krokodilske suze. Umjesto “leptirića u trbuhu”, u grudi se prikrade osjećaj ledene tjeskobe.

No budući da život ide dalje, a zdravo je disati punim plućima, detaljna je analiza više nego potrebna. Naime, to je jedini način da prošlost počnemo vrednovati s nekakve sigurne distance koja omogućava da prekrasno proživljeno razdoblje "isčitavamo" kao povijesne činjenice. Tako potpuna empatija u prošlost više nije moguća, bilo da se ohladimo, predamo ili sve skupa shvatimo kao zaključeno bitno poglavlje u našem životu.

Što se krije ispod fraze "To nije to"?

Ali što se sve može skrivati iza fraze »to nije to«? Nudimo nekoliko jednostavnih i nekoliko kompleksih razloga kako nekome postaneš životni teret, odnosno u njegovim/njenim očima lik junaka zamijeni lik bedaka.

1. Strast koja je bila povod za početak veze je izblijedila, a nije se pojavila psihološka povezanost između muškarca i žene. Dakle, slijepa ulica. Nema više euforije, bar jedan od partnera više nema namjeru nastavljati vezu u emocionalnoj praznini koja je nastala.

2. Materijalno stanje: Budući da su ljudi uglavnom proračunati, prema svemu sudeći to ne može biti zanemarljiv faktor. Gdje živiš, kakav odnos imaš prema imovini, te koliko trošiš je sve ono i više od toga što određuje tvoj stil života što ga partner uspoređuje sa svojim i traži paralele, dodirne točke i mimoilaženja. Istovremeno špekulira s budućnošću, razmišljajući može li različitost/sličnost biti funkcionalna.

3. Mišljenje drugih: u ovom slučaju se ne radi o tome da nas zaista zanima što ostali misle o vašem partneru, već kako vi mislite da oni misle! U to su uključeni vaš društveni status i s time povezana društvena moć i stupanj ugleda i poštovanja, što ti ga okolina pripisuje.

4.   Razmišljanje o njegovoj/njezinoj obitelji: zvuči neobično, ali to su ljudi s kojima bi sati druženja trebali biti zabavni. U protivnom ih slučaju treba izbjegavati, jer ako se s njima ne slažete, to ni u kojem slučaju nije poticajno za budućnost veze.

5.   Način razmišljanja, odnosno pogled na svijet: ključno pitanje glasi: da li je zaista potrebno da imate ista razmišljanja kako biste bili kao jedno? Ili je bolje da je upravo različitost ono što predstavlja most između jednog i drugog svijeta, gdje međusobna razmjena informacija funkcionira kao upoznavanje još nepoznatog područja života.

6.   Nacionalna pripadnost: Ako pretpostavimo da je svaki čovjek svijet za sebe, u tom slučaju nacionalna pripadnost taj svijet još dodatno napravi drugačijim. Može se dogoditi da se osobne karakteristike počnu uspoređivati s nacionalnom pripadnošću, što baš i nije najpametnije postupanje.

7.   Podređenost i nadređenost: žene imaju (ili se prave da imaju) sposobnost da navedu muškarca da se ponaša kako one to žele. Ukratko, žena postane dominantna u vezi, a muškarac se bori za njezinu naklonost. Upravo zato se muškarac vlastitom voljom snađe u ženskoj stezi, dok žena istovremeno želi sigurnost. Ako dobiju osjećaj da u njihovom izabraniku nema ni glasa ni stasa o «pravom muškarcu» gubi se na vrijednosti. Kakav tip muškarca se skriva iza «pravog muškarca» možda otkrijete neki drugi put.

8.   Broj seksualnih partnera: poznato je, da bi većina od nas trebala zamijeniti određeni broj seksualnih partnera kako bi se nakon nekog vremena ustalili. Dakle, postoji zadovoljstvo s partnerom, ali tijelo jednostavno još nije reklo svoje zadnje, odnosno, želja za eksperimentiranjem s drugima još uvijek snažno određuje život. U tom slučaju ste jednostavno na krivom mjestu u krivo vrijeme, odnosno niste si zadnji u životima.

Iz gore napisanog jasno je da se iza «to nije to» zasigurno skrivaju konkretniji razlozi zbog kojih se čovjek više ne uklapa u jednadžbu partnerstva. Pitanje zašto je nekima tako teško izreći neke stvari, koje su s postupcima ionako već pokazane, ostaje neobjašnjeno.

"To nije to" deluje kao izgovor u koji sažmemo sve ono što bi trebalo biti izrečeno. Pometanje ispod tepiha ostaje vrlina, dok je suočavanje s čovjekom očito karakteristika hrabrih, iskrenih i dobrih ljudi.