Ljubav, što to zapravo znači?

7.07.2011 | Sašo Stojanov

Članak, koji će staviti pod znak upitnika vaše shvaćanje ljubavi. Nemojte propustiti!

Doživljavanje ljubavi na prvi se pogled čini potpuno jasno. No ipak postoji više nedoumica i pitanja zbog čega je tako kako jest. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Ljubav nije samo biološki program

U doživljavanje ljubavi inače su uključeni biološki programi, ali ljudski osjećaji nisu jednostavno instinktivni odazivi na podražaje. Emocionalni odazivi osoba koje vole ovise o njihovom (samo)razumijevanju (t.j. kognitivnim procesima) i društvenoj i kulturnoj sredini (primjerice, sistemu vrijednosti, društvenim odnosima, emocionalnim pravilima i vanjskom izražavanju osjećaja, konvencionalnim oblicima ponašanja) koji prenose te oblike (samo)razumijevanja.

Da li je ljubav odraz znanja ljudi o osjećajima?

Ljubav je dakle kulturni fenomen, vezan uz proces socijalnog učenja. Iskustvo ljubavi je naime snažno povezano s onime što ljudi znaju o osjećajima. Ljudi preko vlastite kulture življenja stječu znanje o ljubavi putem simboličkih sredstava emocionalne kulture, u što spadaju formalno znanstvene, religiozne, intelektualne teorije, neformalna očekivanja, poslovice, narodna mudrost, legende, priručnici za emocionalni život itd. Prema riječima Šadlove, ti različiti segmenti emocionalne kulture opredjeljuju prirodu, značaj, funkcije i (ne)primjerenost emocionalnih događaja te time omogućavaju učenje ljubavi, interpretaciju njenih znakova te postavljaju podlogu za oblikovanje (zajedničkih) očekivanja, što ih društveni akteri razviju u odnosu na vlastita i tuđa iskustva.

Jesmo li sljedbenici popularne kulture?

Pomoću sistema značenja, vokabulara, normi što ih razvije kultura te s reprezentiranjem ljubavi kroz umjetnost, literaturu, popularnu glazbu, filmove, oglase i priručnike, kultura nekako »izgrađuje« ljubav i intimne odnose te tako usmjerava pojedince ženskog i muškog roda na određeno razmišljanje i predodžbe o ljubavi. Kao da nas ta ostvarenja osposobljavaju za određeno izražavanje osjećaja time što nam pokazuju što znači ljubiti i biti zaljubljen.

Je li ljubav spontana?

Širi kontekst ljubavi još je La Rochefoucault shvaćao u smislu da je ljubav prenesena s praksama date kulture, te se zapitao: »Koliko bi se ljudi zaljubilo, a da nisu nikada čuli za ljubav? De Rougemont se slaže s La Rouchefoucaultom i kaže da postoje želje, nagoni, nježnosti, rađenje djece, postoji zadovoljstvo, orgazam, ali nema ljubavi dok ona nije izražena! Pri tome je potrebna retorika, kako bi se ti osjećaji izrazili i dospjeli u svijest ljudi. S time što ljudi usvoje informacije o određenim osjećajima, mogu se i sa smislom orijentirati u svojoj sredini.

Jezik igra ključnu ulogu

U proces kulturne konstrukcije ljubavi uključen je i jezik. Jezik preko značenja što ih producira, konstruira i osmišljava realnost. Jezik kao dio kulture (odnosno bez jezika uopće nije moguće govoriti o kulturi) oblikuje i odražava načina emocionalnog života ljudi. Bogatiji vokabular za izražavanje osjećaja u određenoj kulturi upućuje na veće znanje o osjećajima, s kojim raspolažu članovi te kulture te na važnost, koju kultura pripisuje osjećajima u društvenom životu. A ukoliko je jezička izoblikovanost osjećaja u kulturi manjkava, otežano je i prepoznavanje i odazivanje na određene osjećaje.

Tko nam servira predodžbe o ljubavi?

U suvremenim zapadnim društvima važnu ulogu uoblikovanju naših predodžbi i ponašanja vezanih uz ljubav imaju prije svega masovni mediji. Masovni mediji stvaraju ideale, koji su odraz naših želja, snova, strahova i opsesija, te pružaju interpretativne obrasce pomoću kojih ulazimo u kulturološki očekivane uloge i ljubavne odnose. Snaga tehničknih sredstava vidljiva je i u utjecaju što ga imaju u stvaranju ideala ljepote odn. »predmeta« požude. Ljepota postaja sve više jasno standarizirana i sve se više izmiče osobnim sklonostima - kako kaže De Rougemont. Isti autor zamjećuje da »sloboda strasti« proizlazi iz statistika o reklamama. Na muškarca koji misli da želi »svoj tip žene«, intimno utječu čimbenici mode i trgovine, dakle trenutni trendovi.

Možemo samo pretpostaviti ...

Konstrukcija ljubavi uvijek je društvena i individualna, između društvene situacije prikazivanja stvari i toga kako ih pojedinac interpretira. Ljubav je, kako se čini, nešto poput naučene »vještine i sposobnosti za osjećanje«, što se usvaja putem normi i prezentacija što ih razvija kultura.