Kako reći da imate spolno prenosivu bolest?

17.11.2011 | K. Ž.

O teškim je stvarima teško govoriti, no ipak je potrebno skupiti hrabrost i zagristi u kiselu jabuku. Kako?

Ne očekujte da vaš razgovor bude sličan laganom čavrljanju. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Razumije se da vjerojatno mislite da se to ne može vama dogoditi, naime da ne možete pokupiti neku od spolno prenosivih bolesti. S druge strane je to sigurno i stvar što je bila na umu mnoštva ljudi koji su danas zaraženi, pa je takvo razmišljanje ne samo pogrešno, nego može biti i sudbonosno. Preventiva je dakako najučinkovitija, a ako se već zarazite nekom spolnom bolešću, ne treba samo očajavati. Mnoge su naime potpuno ozdravive, a one koje nisu moguće je pomoću odgovarajuće terapije sasvim učinkovito nadzirati, dakako ako ih blagovremeno otkrijete. Testiranje na spolno prenosive bolesti je dakle nužno i trebalo bi postati praksa svih nas. Ujedno je potrebno i zato da možemo odgovorno postupati u slučaju ako imamo neku spolno prenosivu bolest. Da o njoj ne bismo progovorili sa svojim parterom ili partnericom, ne smije biti niti opcija, pošteno i odgovorno je, da o tome razgovarate. Lakše reći nego učiniti, reći ćete. Razumije se, razgovor o tome da imate spolno prenosivu bolest, nije nešto lagano i neproblematično, zahtijeva naime puno hrabrosti i energije. Isto tako vam o tome nije potrebno pričati baš svakome, samo onima koji mogu biti potencijalno ugroženi, dakle i partnerici ili partneru. Pročitajte nekoliko savjeta, koji vam u tome mogu pomoći.

Budite obzirni, sažeti i temeljiti

Prije no što progovorite o tome da imate spolno prenosivu bolest, morate se s njom dakako sami suočiti. Kada ste saznali da je imate, najvjerojatnije ste osjetili bijes, očaj, žalost i slične negativne emocije, s kojima se morate uhvatiti u koštac. Ako to ne možete učiniti sami, možete se - odnosno nadasve preporučujemo - da se za pomoć obratite nekoj nevladinoj organizaciji ili savjetodavnoj sslužbi, kakve djeluju i kod nas. Tamo ćete saznati i sve potrebne informacije i upute za normalan život i sa spolno prenosivom bolešću. To je nužno ne samo za vas, nego i zato da biste svom partneru ili partnerici mogli pružiti činjenice i provjerene podatke i ne biste podlegli neutemeljenim strahovima i stereotipima. Kada se dakle odlučite za razgovor, bitno je da se pobrinete za intimu i rezervirate vrijeme. Nije naime najprimjerenije i najobzirnije da to učinite poput groma iz vedra neba na obiteljskom pikniku ili novogodišnjoj zabavi. Također nije najbolji način da to kažete preko telefona ili elektronske pošte. Skupite hrabrost i razgovarajte oči u oči. Pri tome budite jasni, podastrite činjenice koje neka budu što opširnije i iscrpnije.

A što ako me ostavi?

To je dakako jedna od vjerojatnosti koja nije isključena, zato budite spremni na nju. Kada budete partneru ili partnerici povjerili ovu nimalo veselu vijest, možete očekivati različite reakcije, od ljutnje, zamjerki, suza, histerije do još koječega. Dozvolite joj da izrazi svoje osjećaje i potrudite se da ne osuđujete, iako ćete čuti i ružne riječi na svoj račun. Suočavanje s takvom viješću može dakako biti dugotrajan proces, koji se može završiti i s time da se vaša veza može raspasti, no neka vas to ne ometa u razotkrivanju istine. Jer i najgora istina je u konačnici bolja od života u laži i neprestanog prikrivanja. I na kraju krajeva, možete se također zapitati biste li i vi željeli znati ima li vaš partner ili partnerica spolno pre nosivu bolest? Valja također zapamtiti da i sa spolno prenosivom bolešću živite punim životom, također spolno, samo ako ne zatvarate oči pred njom.