Što je ljubav?

Kako su ljubav tumačili psiholozi? Kakva su mišljenja psihijatara? Nemojte propustiti različite teorije...

Odlomak iz kjige R. D Lainga/ Do you love me?

Ona: Da li me voliš?
On: Da, volim te.
Ona: Više nego sve druge?
On: Da, više nego sve druge.
Ona: Reci "volim te"
On: Volim te.
Ona: Obećaješ li da me nikada nećeš ostavitil?
On: Obećajem da te nikada neću ostaviti, neka sad umrem ako lažem...(tišina)
Ona: Da li me voliš?

Što je dakle ljubav i kako je tumačimo?

Psiholozi dugo vremena nisu bili skloni istraživanju fenomena ljubavi, iako je njihov djelokrug rada trebao obuhvaćati i to područje. Tema ljubavi činila im se neozbiljnom i neprimjerenom. Na području empirijske znanosti jako se malo govori o problemu ljubavi. No nekoliko je znanstvenika na temelju istraživanja ipak dalo rezulate svog rada, pogledajmo kakva su njihova stajališta:

Psiholozi S. Peele i A. Brodsky 

Izrazili su brigu prije svega zbog ovisničkog aspekta ljubavi, što ga  po njihovom mišljenju doživljavamo na Valentinovo. Ovisnost se pokazuje u povećanoj toleranciji i apstinencijskoj krizi (znojenje, tresavica,...) koja nastupi kada su ljubavnici duže vrijeme odvojeni.

Psihijatar J. Wolpe

Smatra da je ljubav neka vrsta nemoći i izjednačava je sa nemoći kakva je strah od zmija. Emocionalne navike po njegovom su mišljenju otporne na svaki logični argument, ono što naučimo na emocionalnoj, dakle primitivnoj razini, navodno nismo sposobni nadzirati s intelektom - koji podrazumijeva aktivnost viših struktura mozga.

A kakvo mišljenje zastupaju pobornici Darwinove teorije?

Oni polaze od činjenice da djeca zahtijevaju stalnu brigu i zaštitu i nakon navršene desete godine starosti. A danas i znatno duže. U vrijeme naših predaka, koji su još živjeli u neudobnim špiljama, dijete čiji si roditelji nisu bili naklonjeni, bilo uskraćeno za mogućnost da se razvije u zrelu osobnost. To znači da je ljubav evolucijsko sredstvo ili kako kaže Somerset Maugham, samo prljavo lukavstvo kojim nas priroda prisiljava na produženje vrste.

A što kažu drugi teoretičari?

Poznati psiholog Lawrence Casler je rekao: "Ljubav je krivnja koja snađe čovjeka kada je riječ o spolnosti". Ljudima je naime prirođena potreba za spolnom stimulacijom, koju je zapadno puritansko društvo preobrazilo u tabu, i upravo zbog toga koristimo ljubav da bismo mogli realizirati naše seksualne potrebe. Da je to doista tako nekako, dokazala je seksualna revolucija u šezdesetim i sedamdesetim godinama, koja je kod novih generacija ublažila osjećaje krivnje zbog spolnosti i umanjila potrebu za "zamatanjem" spolnosti u ljubav. Spolnost se tako danas mnogima ne čini ništa posebno i na nju pristaju i bez ljubavi.

A kakvu teoriju vezanu uz ljubav imate vi? Da li vam je uopće potrebna da biste živjeli prema njoj?