Erotski filmovi: Sreća

Ovaj film je toliko dobar da su se gledatelji u kinima 1999. valjali od smijeha čak i na scene pedofilije.

 

 

 

Philip Seymour Hoffman glumi perverznjaka koji telefonom seksualno uznemiruje žene.

 

Sreću, u originalu Happiness, snimio je kontroverzni Todd Solondz.

 

Sjećate li se kada su Michaela Jacksona optužili da je seksualno uznemiravao nekog dječaka? Vijest je zgrozila čitav svijet, a Jacksonova karijera bila je skoro potpuno uništena, iako se smatrao velikim prijateljem djece i najvećom živućom glazbenom zvijezdom našeg planeta. Nitko se nije smijao. Nitko ga nije pokušao razumjeti. Nitko mu nije vjerovao da je možda nedužan. Seksualno uznemiravanje djece težak je zločin. Ustvari najteži zločin koji se može počiniti bilokada i bilogdje. Brojne pedofilske afere koje su u posljednje vrijeme potresle svijet, pa i našu dragu Hrvatsku, u ljudima su pobudile želju da spolno pokvarene muškarce bace na giljotinu ili da ih pošalju na pusti otok, gdje bi ih zgrabili totalno seksualno izgladnjeli crnci s dužinom penisa od 30 centimetara. Pedofilija nije šala. Niti u snovima. Niti u bajci. Niti u komediji. No da, pogledamo li film Sreća, vidjet ćemo da ne mora biti tako i što je još groznije, pogledamo li reakcije gledatelja filma, vidjet ćemo da i nije.

 

 

Dylan Baker je pedofilski otac koji vodi jako iskrene razgovore sa svojim sinom.

 

Redatelj Todd Solondz, koji nas je prije ovog našeg filma oduševio s Welcome to the Dollhouse, dokazao je, naime, da su i pedofili čisto obični ljudi koji si ne mogu pomoći zbog svojih nenormalnih seksualnih želja. Čak i više od toga - pedofiliju je prikazao kroz komediju, što je s jedne strane jako, jako hrabar čin, a s druge krajnje glupa želja za originalnošću priče, što je danas neobično teško. Dylan Baker je oženjeni psihijatar i otac dvoje djece, što znači da je izvana gledano sređen i normalan muškarac, ali ima jedan veliki problem. Privlače ga rosno mladi dječaci, onanira pri gledanju dječjih časopisa. Njegov jedanaestogodišnji sin Rufus Read se sekira, jer za razliku od školskih vršnjaka još nikada nije svršio, a njihovi su razgovori uvijek na granici između pedofilije i otvorenog razgovora oca i sina

 

Lara Fylnn Boyle je djevojka koju jako uzbudi uznemiravanje telefonom. Sreća bez sumnje nije za svakoga, te je preporučujemo samo najotvorenijim gledateljima.

 

Ostavimo pedofiliju i posvetimo se ostalim, ništa manje teškim stvarima, koje nam isto tako servira film Sreća, najkontroverzniji film 1999. godine. Philip Seymour Hoffman je tip koji masturbira pri nazivanju telefonom nepoznatih žena, kojima u slušalicu govori grube i seksualno eksplicitne rečenice tipa :«Tako ću te jako pojebati, da će ti sperma špricati iz ušiju." Jednoga dana naleti na Laru Flynn Boyle, koja ne poklopi slušalicu već odgovori da bi voljela upoznati i dozvoliti mu to što želi. Štos je u tome da je Philip Seymour Hoffman hrabar samo preko telefona, dok se u stvarnosti pretvara u gomilu drhtave, neodlučne mase. Tu i tamo mu potporu daje i obilna susjeda, koje u jednom trenutku priznaje da je ubila i rasjekla na komade vratara odmah nakon što ju je silovao.

 

 

 

 

Sreća je, dakle, film o pedofiliji, samozadovoljavanju i zgodnim ubojicama? Ne, Sreća je kvalitetan i originalan film o pedofiliji, samozadovoljavanju i zgodnim ubojicama, ki ne pada na klimavo i jednostavno tlo tipa priča Ludi za Mary i Totalni pokvarenjaci, već kroz cijeli film ostaje ironičan i prokleto životan. Film koji ima u rukavu još nekoliko dodatnih priča. Na primjer onu o Jane Adams, koja glumi sestru Lare Flynn Boyle i ženu pedofila Dylana Bakerja. I djevojku koja nema sreće u vezama s muškarcima. Na početku filma se razilazi s Jonom Lovitzom, koji se nakon toga ubije, a ona ostavlja posao, potiho sanjari o glazbenoj karijeri i spetlja se s ruskim emigrantom koji joj ukrade gitaru i radio. Ben Gazzara, njezin otac, jednoga dana iznenada ostavlja njezinu mamu, dakle svoju ženu Louise Lasser, s kojom je bio u braku čak četrdeset godina. Neko vrijeme živi kod ljubavnice, a kad ovu pogodi kap, odlučuje da bi radije živio posve sam. Više priča u jednom filmu, čiji je jedini minus činjenica da je malo predugačak i na trenutke se priča razvlači. Čestitke za istinit prikaz tako smionih tema na jednom mjestu, dok nekako jeftino djeluje samo prizor sa psom i možda sekvenca kada dječak prvi put u životu doživi ejakulaciju. Poanta je na dlanu - i pedofili su sretni ljudi. Posebno onda kad mogu pipkati dječačiće. Sreća je film koji nam želi reći da neki za sreću, nažalost, trebaju jako nenormalne stvari.

---