Erotski filmovi: Salo

Napiši komentar

3.03.2012 | Antonio B

Ovoga puta predstavljamo jedan od najšokantnijih filmova svih vremena, gledanje koga svakako ne savjetujemo onima s osjetljivim želucem!

Ako tražite jedan od najmorbidnijih, sadističkih i seksualno perverznih filmova, Salo je više nego odličan izbor.

Priča o nacistima koji se izživljavaju nad osamnaestoricom pojedinaca i danas uzdiže mnogo prašine.

Možda doista nije slučajnost da je režiser Pasolini ubijen odmah nakon premijere ovog filma.

Pridružite nam se i na Facebooku!

Kralj perverzija i rušenja tabua

Opens internal link in current window Pier Paolo Pasolini , kralj perverzija, seksa, morbidnosti i rušenja tabua, u svom je posljednjem filmu - inače ekranizaciji najodvratnijeg romana Markiza De Sadea - otišao najdalje u svojoj cjelokupnoj skandalima bogatoj karijeri. Dalje nego što su od njega očekivali čak i najgorljiviji obožavatelji. Dalje nego što je otišao Dušan Makavejev u svom 1974. godine snimljenom filmu Sweet Movie, gdje su glavni junaci bez stida urinirali u kameru. Dalje nego što je odletio Peter Greenaway u cjelovečercu The Baby of Macon, gdje je jedna žena silovana naprosto pred gledateljima u kazalištu. I dakako puno dalje nego što se usudio Slovenac Sašo Podgoršek u filmu Tamni anđeli sudbine, gdje su nam upravo tako servirali predsjednika, biskupa, suca i vojvodu. Četiri velika muškarca, koji su si dali oduška. Kada su išli do krajnje granice dobrog ukusa. Koji su prešli granicu lošeg ukusa. Koji su na 18 nesretnih dobrovoljaca ekranizirali najperverznije ideje znamenitog Markiza De Sadea.

Nacistički seksualni show

Tu je riječ o gotovo čistom Opens internal link in current window snuff filmu, gdje gledatelj pomisli da sve te žene muče i u stvarnosti. O divljem, direktnom i odvratnom mučenju djevojaka i momaka. O parafrazi Kristove pasije, gdje umjesto Isusa nastupaju i trpe ništa loše sluteći uhićenici. Tu je riječ gotovo o pravom porniću. O okretanju želuca bez posebnih efekata. Za Bad Taste Petra Jacksona, gdje nema vremena za parodiju i marsijance. Za kultni horor Bloodsucking Freaks bez znanstvene fantastike. Tu je riječ o fašistima, ekstremu svih ekstrema, ljubiteljima ultimativnih fetiša, gdje djevojčice djevičanstvo gube već sa sedam godina, a dečki za ručak moraju jesti izlučevine. Tu je riječ o još jednoj Sodomi i Gomori, gdje se vrti rezanje jezika, paljenje penisa, prženje bradavica, iskopavanje očiju i analna silovanja mladića. Doista ogavan i morbidan te snažno provokativan film, gdje su mnogi prepoznali pravljenje viceva na račun represivnih sistema. Razumljivo, na vrlo drzak, ekstreman i hrabar način. Priča se događa 1944. godine u izmišljenoj republici Salo, koju su zauzeli nacisti, a poznavatelji literature će lako prepoznati i asocijacije na Danteov Pakao. Sve zajedno se zavrti oko četvorice muškaraca, četvorice šefova republike Salo, koji se unakrsno ožene kćerkama drugih šefova i sklope poseban pakt. Zatim ugrabe osemnaest mladih ljudi - devet djevojaka i devet momaka, dodaju još četiri ostarjele prostitutke i počnu sa svojom nasilnom i erotskom predstavom.

Najšokantniji film svih vremena?

I ako budete rekli da je Pier Paolo Pasolini, što su ga samo nekoliko dana nakon premijere zvjerski zatukli s macolom, 1976. godine snimio najneobičniji, odvratan, zvjerski, morbidan, seksualno eksplicitan i šokantno zastrašujući cjelovečernji film svih vremena, nećete puno pogriješiti u odnosu na istinu. Istinu, kojoj prema mišljenju nekih kritičara, narodski rečeno treba prilijepiti etiketu na kojoj piše da se iza sve te strahote ne krije ama baš ništa. Da je sve skupa samo Sweet Movie, koji se naprosto usuđuje još više. Da je sve zajedno snimljeno samo zato da bi cenzore udarila kap i da bi se za uvijek izbrisala granica između pornografije i običnih filmova. Ili još bolje, između snuffa i činjenice da snuffa zapravo nema. No da, obzirom na to da je ljudski izmet »glumila« mješavina čokolade i marmelade, mirne duše možemo zaključiti da je Pier Paolo Pasolini 1976. godine snimio samo snove Adolfa Hitlera, koji je kako znate uživao upravo u tome da su mu se njegove ljubavnice bez stida onečistile u usta. Film je prije nekog vremena igrao i u kinima na ovim prostorima, što je svakako hrabar čin, jer je film u mnogim državama i danas zabranjen.