Erotski filmovi: Otrovno pero Markiza de Sadea
Briljantna biografija zadnjih godina života Markiza de Sada, legendarnog izumitelja sadizma, kojega su 1803. godine smjestili u Charentonsku umobolnicu gdje je uzbuđivao nevinu pralju.
Otrovno pero Markiza de Sadea primjer je odličnog i veoma smjelog filma koji se kao od šale obračuna sa svim kvazi moralistima.
Pridružite nam se i na Facebooku!
Napad na kvazi moraliste
Quills, kod nas prevedeno Otrovno pero Markiza de Sadea, je film koji bi morali pogledati svi oni kvazi moralisti koji tvrde da se nikada ne seksaju, a ako se i seksaju, to rade iza zatvorenih vrata svoje obavezno zatamnjene spavaće sobe. I upravo ti kvazi moralisti imaju u svojim domovim bez imalo sumnje de Sadeovu knjigu Juliette Justine na koju veselo masturbiraju, sanjare o njenom sadržaju, sline nad time te se zatim prave da takve stvari kvare naše društvo i vrijeđaju crkvu. Dragi ljudi, dignimo čašu čistog vina i priznajmo što nam se sviđa, što nas zaista uzbuđuje i što bismo voljeli raditi kada bismo zaboravili na moralne ograde.
Markiz De Sade je sve te stvari doživio i u stvarnosti
«Markiz, zbog vašeg se pisanja dogodila tragedija. Prokleti bili,« sav potresen zaviče svećenik Joaquin Phoenix, inače upravitelj Charentonske umobolnice. De Sade ga pogleda te odvrati: «Budalo, zar misliš da su ljudi koji su pročitali Bibliju počeli hodati po vodi kao onaj križanac.« Da budemo jasni, Markiz de Sade nije bio perverzna svinja, već pisac koji je pisao o perverznim svinjama. Da budemo jasni još jednom, Markiz de Sade nije izmišljao stvari, već ih vidio na svoje vlastite oči, jer je cijeli život proboravio po dvorovima i upoznavao dvolični moral bogatih. Ma znate, grof je u javnosti filozofirao o čistom braku s vlastitom ženom i osuđivao razuzdanost, a navečer se potajno sastajao s mladim djevojkama i analno ih penetrirao. Kakogod bilo, de Sade nije promijenio svijet, već mu samo pokazao da poznaje njegove najtamnije kutke. Upravo su ga zbog toga često zatvarali u tamnicu, a usprkos tome je sve do svoje smrti 1814. godine ostao trn u peti cijeloj Francuskoj.
Nevina Kate Winslet uzbudi i suzdržanog svećenika Joaquina Phoenixa.
Najperverznije priče napisao je u umobolnici
Film se usredotočuje na zadnje dvije godine njegova svestranog života što ih je proveo u umobolnici, gdje je navodno napisao najperverznije priče. Kada su mu oduzeli pero i tintu, pisao je s vinom i kokošjim kostima. Kada su mu uzeli vino i kokošje kosti, pisao je krvlju i staklom. Kada su mu uzeli krv i staklo, pisao je vlastitim izmetom. Do kraja, ustrajno i skandalozno. Nemoralno i perverzno. Sadistički i divlje. Sarkastično i ironično. Tako je, Markiz de Sade je bio izumitelj sadizma, dakle seksualne grane koja i dan danas diže puno prašine. Obožavao je bičevanje, mučenje i iskonski životinjski seks. Kada je ugledao ženu, prvo je pomislio na njeno međunožje. Isto kao i Larry Flynt. Kao i svaki zdravi dječak sa sela. Markiz de Sade, koga više nego izvrsno glumi Geoffrey Rush iz filma Sjaj, bio je dakle Larry Flynt sadizma i majstor vruće erotike, kojega su razumjele samo vragolaste seoske djevojke koje su njegove napisane dosjetke potom oduševljeno ostvarivale na lokalnim sjenicima. Markiz de Sade bio je afrodizijak na dvije noge i španska mušica u ljudskom obliku. Iza zidova umobolnice priređivao je nestašne kazališne predstave kojima je oduševljavao dvorske dame. Bogataši su ga se bojali, siromasi su ga proglasili junakom, njegove knjige su se dobro prodavale.
Uzbuđene nevine djevojke
Obožavao ga je čak i svećenik Joaquin Phoenix te simpatična nevina pralja Kate Winslet, koju je svojim pričama svakodnevno profinjeno uzbuđivao. Ali što s tim, kada ga je mrzio odvratan doktor Michael Caine kojemu je mlada ženica pobjegla upravo zbog jedne od njegovih knjiga, zaključivši da je seksualnost više od samog muževog dosadnog i grubog stiskanja prije spavanja. Siromašnom de Sadeu su tako uzeli pero, papir, tintu te na kraju i jezik, Kate Winslet su kaznili javnim bičevanjem, a u svećeniku su probudili osjećaje krivnje. Otrovno pero Markiza de Sadea, što ga je režirao Philip Kaufman, autor remekdjela Invasion of Body Snatchers i The Right Stuff te režiser radi kojega su morali zaslugom filma Henry & June uvesti oznaku cenzure NC-17, mješavina je bizarnosti, prljavosti, erotike, komedije i tragedije koga su prilikom Oskara 2001., slično kao i film Plesačica u tami, pošteno propustili. Što ćemo, akademija uvijek zaboravi na filmove koji su zaista dobri i na filmove koji se zaista usude.
Baš sve o seksu - klik na Enciklopediju seksualnosti!
4.50 (6 gl.)Cura dana
Dečko dana
Zadnje poruke u forumu
