Erotski filmovi: Muškarci ne plaču

Zaboravite na zloglasnu Igru suza, Muškarci ne plaču je film koji će vas zbaciti sa stolice.

Žene se vole oblačiti u muškarce

Žene se u muške oblače iz više razloga. Zbog spleta okolnosti (kao Barbara Streisand u filmu Yentl), radi puke zabave (kao Kim Basinger u filmu Devet i pol tjedana) i zbog toga jer više ne žele biti žene (kao Victoria Abril u filmu Cambio de Sexo). Naša Hilary Swank izabire treći razlog, te se iz Teene Brandon preimenuje u Brandona Teena, ošiša se čisto na kratko, povije prsa u tijesne zavoje, u gaćice stavi smotanu čarapu i umjetni penis i preseli se u gradić Falls City u Nebraski i tamo osvoji simpatičnu Lanu, koja, naravno, nema pojma da je njezin novi momak ustvari prava pravcata djevojka.

Penis je nadomjestila vibratorom

Sjetite se filma M. Butterfly, u kome Jeremy Irons čak nekoliko godina nije imao pojma da je njegova djevojka ustvari muškarac koji je znao iz penisa i iz muda napraviti veoma autentičnu vaginu. Nešto slično pokušava sada i Hilary Swank, koja svoju Lanu dovede do orgazma s umjetnim penisom, koji u navali njezine strasti spretno izvuče iz hlača i sve izvede jako realistički, što znači tako da Lana niti ne sanja što se ustvari događa. Poljupci, lizanje bradavica i oralni seks ne mogu je izdati, jer svoje tijelo ne želi pokazati, a kao izgovor kaže da će i za to doći vrijeme.

Lezbijski film koji to nije

Znači li to da je Muškarci ne plaču lezbijski film? Hm, teško pitanje s obzirom na to da se jedna od djevojaka pravi da je muškarac te tako razmišlja i glavom i tijelom. Je li žena koja misli da je muškarac lezbijka? Praktički da, a teoretski ne, jer Hilary Swank to ne radi namjerno već se zaista i osjeća kao muškarac. Redateljica Kimberly Peirce nam tako pokazuje da samo žena može biti pravi muškarac te da se žena najiskrenije može zaljubiti samo u muškarca koji je ustvari žena. Slično klasičnoj komediji Neki to vole vruće, u kojoj je Joe E. Brown Jacku Lemmonu na kraju rekao "nitko nije savršen". Nešto slično vrijedi sada i za Lanu, koja kroz neko vrijeme otkrije da je Hilary Swank žena, ali joj to ne smeta. Upravo obratno, sad joj konačno i ona može vratiti seksualne užitke, što znači da se radi o jednoj od onih zabranjenih fatalnih ljubavi koje nikada ne završavaju sretno. Lana je znači lezbijka? Ne, Lana je žena koju spol ne zanima već je zanimaju samo privrženosti i duboka ljubav.

Vrući lezbijski prizori

Muškarci ne plaču je film u kome žena postaje muškarac da ne bi morala plakati i film u kome dva muškarca ženu koja je postala muškarac silom promijene natrag u ženu koja ponovno zaplače. Tragično, brutalno, seksualno smiono, uvjerljivo, na trenutke morbidno, a nećete vjerovati, snimljeno prema istinitim događajima koji su tragično završili za glavnu junakinju 1993. Takvi su i prizori između dvije glavne glumice Hilary Swank i Chloe Sevigny. Prva je tako daleko išla samo u tom filmu, dok je druga poznata upravo po svojoj seksualnoj smionosti, koju je pokazala nakon toga i u filmu If These Walls Could Talk. A posebno u filmu The Brown Bunny, u kome je čak izvela pravi oralni seks. Među njima je više iskrenja nego između muškarca i žene. I više hrabrosti nego između muškarca i žene. Djevojke idu jako daleko. Sve do francuskih poljubaca i do lizanja dojki. Do stiskanja i seksanja s vibratorom, sve do orgazama i glasnih uzdisaja. Upravo zbog toga je sekvenca u kojoj se beskrupulozni muškarci bace na jadnu Hilary Swank tako strašna. Tako odvratna i tako tragična.