Erotski filmovi: Ljubavnik Lady Chatterley

24.01.2009 | Antonio B

Najnovija ekranizacija poznatog romana Ljubavnik Lady Chatterley poprilično je zamorna i razvučena.

Prizor u kome glavni glumci vode ljubav u blatu jedini je zaista dobar dio filma.

Ljeto s Monikom

Veliki Ingmar Bergman je 1953. Snimio filmić Ljeto s Monikom, original naziva Sommaren med Monika, vrlo jednostavnu i prirodnu ljubavnu priču, u kojoj se miran mladić Harry Lund zaljubio u nestašnu tinejđerku, koju je kao što znate glumila Harriet Andersson. Film su odlikovali veoma realistički i spontani prizori, a kako gledaocima ne bi bilo dosadno film su u Americi skratili na 62 minute. To je bilo sasvim dovoljno. I ono čega je u Moniki bilo dovoljno, sada je u Lady Chatterley previše. Vražje previše. Lady Chatterley je film dug dva i pol sata, a bez problema bi mogao biti samo pol sata. Stvar bi bila ista. Gledatelj bi i u pola sata shvatio bit. Sve što se ne da nagurati u pola sata, u ovom je filmu višak.

Gola u blatu

Zapravo je cijeli film višak. S izuzetkom veoma ugodne i opuštajuće sekvence u kojem glavna junakinja potpuno gola skače po kiši te se nakon toga ljube u blatu. Sve ostalo je bezvrijedno. No dobro, ne potpuno bezvrijedno, već razvučeno, dosadno, nezanimljivo i sporo. Upravo tako, ako bismo ovaj film stavili u utrku s pužem, osvojio bi drugo mjesto. Sve se događa polako. Čak i leptiri lete kao da su napušeni. Heh, još i slow motion je brži od ovoga filma. Imate pravo, i seks je spor i zamoran. Toliko da čekamo kada će glavni junaci zaspati. To nije seks, to je razglednica s brda.

Šumar u glavnoj junakinji probudi potlačene strasti i želju za seksom bez suzdržavanja.

Posljednji tango u Parizu

Pažnja, muškarac uopće nije privlačan. Samo je sjena Marlonu Brandu u Posljednjem tangu Parizu, iako cijelo vrijeme izgleda kao Marlon Brando u Posljednjem tangu u Parizu. Ako budete tražili zabavu, tražite je na krivom mjestu. Lady Chatterley je toliko usporen film, da biste se od zabave poželjeli baciti s balkona. Kao što sam rekao, muškarac, odnosno šumar Parkin, nije ništa posebno. Ali je na dohvat ruke. Uvijek iznova i svaki dan. Djevojka, damska i suzdržana Constance, kojoj je potrebno malo adrenalina, kojega joj invalidni muž naravno ne može pružiti, ga naime iskoristi. Najprije zato da on svršava, a onda zato da i ona. Njihovo vođenje ljubavi je u rangu s osnovnom školom. Za veneris i kamasutru nisu niti čuli. Vode ljubav na najdosadniji mogući način.

Dosadan seks

Naravno, gledatelje ne mogu privući u radnju. Gledatelji tijekom njihovog skakutanja zijevaju, grizu nokte i razmišljaju gdje je tipka za brzo premotavanje. To je potpuna ezoterija. To je poezija. To je sve ono što stvarnim parovima ubije seks. Pažnja, djevojka vara muža radi adrenalina, a njen ljubavnik je još uspavaniji od njezinog invalidnog muža. Budući da cijelo vrijeme žele biti spontani, već na samom početku se pokažu kao loši glumci. Kao dvoje komedijaša kojima je neugodno pred kamerom riješiti se odjeće. Kada im to ipak uspije, izgledaju kao Idioti Larsa Von Triera. Ništa čudno da je i ovaj film takav. Čak i ova najnovija ekranizacija legendarnog romana, koji sada diže prah jedino u časnih sestara. Drugačije rečeno, film koji bi još jedino uzbudio penzionere. I to samo one koji imaju preveliku dioptriju te su naočale zaboravili kod kuće.

Najnovija Lady Chatterley je zapravo vrlo razvučen i dosadan film.

Ostale ekranizacije

Vrlo omiljeni i za svoje vrijeme kontroverzni roman, što ga je na početku 20. stoljeća napisao D. H. Lawrence, do danas je doživio barem deset ovakvih ili sličnih ekranizacija. Vrlo poznata i najzanimljivija je bez sumnje ona iz 1981., koju je režirao Just Jaeckin, režiser kultne Emmanuelle, u kojem je glavnu ulogu također glumila nezaboravna Sylvia Kristel. Veoma zanimljiva je i verzija iz 1977., kojoj je naslov Mlada Lady Chatterley te se priča događa oko nećakinje Lady Chatterley, koja nađe njene dnevnike te se preda sličnim užicima. 1985. godine snimljen je i vrlo vrući nastavak, u kome se glavna glumica ponovno strasno ljubila sa svojim vrtlarom. Kao zanimljivost treba spomenuti još i japansku verziju iz 1979. godine te naravno francuski original iz sredine pedesetih, u kojem je glavnu ulogu čarobno odglumila Danielle Darrieux.

1981. godine snimljena verzija sa Sylviom Kristel u glavnoj ulozi puno je seksepilnija.